Pojam književnosti kao eventa u suvremenom razdoblju

Književnost podrazumijeva vrstu umjetnosti koja pomnim autorskim oblikovanjem rečenica prikazuje maštovite odraze čovjekovih emocija, mišljenja, stavova i uvjerenja o bilo kojemu životnom području ili situaciji. Kao takvoj joj je oduvijek bio cilj doprijeti do najdubljih osjećaja čitateljstva te ga raznim vrstama, rodovima i junacima zainteresirati ponajprije za ljepotu pisanog izraza, a potom kroz njih i za promišljanje o vlastitim životnim postupcima te njihovu moguću pozitivnu promjenu.

Sukladno tomu, i književnost kao event treba promatrati u tom smjeru, odnosno kao organizacijsku cjelinu koja je u vremenu nekontroliranog razvoja tehnologije i ubrzanog načina života izrazito važna za razvoj društvene osviještenosti o neupitnom utjecaju koji i danas ima na čovjekov život. S obzirom na navedeno, i književni događaj zahtijeva dublju posvećenost prilikom svoje organizacije i odabira marketinških alata budući da je prosječnog zoomera teško „natjerati” da pročita suvislo lektirno djelo, a kamoli posjeti književnu manifestaciju. Za uspjeh je takvoga festivala i što veći doseg publike stoga ne samo nužna, nego i presudna intermedijalnost koja, dakle, obuhvaća korištenje raznovrsnih medija (ponajprije društvenih ako se cilja na mlađu populaciju, a potom i masovnih) putem kojih će se zanimljivo i kreativno predstaviti rad književnika, pa možda i poneka upečatljiva crtica iz njihovih života, potom njihova autorska djela i tako konačno književnost. U tom se smislu književni event sastoji od manjih događanja u kojima sudjeluju ne samo književni autori, nego i hrpa suradnika počevši od organizatora, moderatora i promotora, preko književnih kritičara i ostalih stručnjaka, pa sve do učenika, studenata i ostale publike.

Zaključno rečeno, književnost kao event u današnjem vremenu poprima široko značenje budući da se, promatran u doslovnom smislu, može širiti i online putem (u vidu, primjerice, sve brojnijih elektroničkih knjiga, promoviranja i kupnje audio-djela, snimanja podcasta s književnim autorima i slično), ali i uživo kroz fizičko posjećivanje i organiziranje književnih susreta. Naravno, dobitna je kombinacija za masovno privlačenje publike omogućavanje i jednog i drugog načina koji književnu umjetnost tako lansiraju do apsolutno svih generacija, pod uvjetom da su one i zainteresirane za istraživanje i prihvaćanje književnosti kao bitnog područja koji se pomalo i prikriveno (poput nekih vrsta oglašavanja) provlači kroz mnoge grane ljudskih djelatnosti, a time i kroz suvremene evente.

PUnKt – prednosti i nedostatci Festivala

Intermedijalni festival književnosti Punkt, ujedno i prva takva manifestacija u Hrvatskoj zadovoljio je gotovo sve elemente koje jedan takav festival, posebice onaj koji se tek internacionalno razvija treba imati. Uz izvrsno provedenu i pomalo neuobičajenu, ali svakako suvremenu i time pohvalnu suradnju profesora i studenata osječke Akademije za umjetnost i kulturu, Festival je uspio zainteresirati Osječane (a zasigurno i šire stanovništvo, barem ako se sudi po posjećenosti i reakcijama) i za druge umjetničke grane predstavljene književnošću poput likovnosti, glazbe, glume, filma i ostalih, što i jest bila jedna od njegovih glavnih uloga.

Umjerena i sasvim primjerena svečanost festivalima takvoga tipa kojom je 7. listopada u 11 sati, u klasično ugodnom Salonu Akademije započeo PUnKT prožimala se tijekom njegova cjelokupna izvođenja. Sve je nazočne (kojih je, kao i na ostalim događanjima bilo uvijek umjereno mnogo, no na nekima nije bilo dovoljno sjedala) pozdravio doc. dr. sc. Nebojša Lujanović. Iza toga uslijedio je razgovor s akademikom Krešimirom Nemecom koji je iskoristio pandemiju kako bi napisao po svemu sudeći zanimljivo i značajno djelo, osobito za školarce. Riječ je o prvoj knjizi takve vrste u Hrvatskoj naslova Leksikon likova iz hrvatske književnosti pa se stoga autor dotaknuo antologijskih junaka poput Judite, Dore Krupićeve i Osmana, što je predstavilo sjajan uvod u Teorijski punkt naziva Između slike i teksta.

Predstavljanje odabranih dječjih djela, među kojima se našla i Lujanovićeva zbirka priča naziva Kad odrasli zabrljaju usmjerilo je publiku na promišljanje o povezanosti slike i riječi u književnom radu (što također pripada intermedijalnosti), ali i na ozbiljnost i težinu stvaranja dječje književnosti o kojima mnogi ne razmišljaju. Štoviše, veliki se naglasak stavljao upravo na dječju literaturu, o kojoj je u svom izlaganju u Atelier baru progovorila i simpatična Ivana Šojat. Naime, spisateljica (o kojoj se saznalo da je i izvrsna glazbenica) dotaknula se ne samo književnosti, nego i suvremenih pojava poput žutog novinarstva, predrasuda o djeci kao „nižih bića”, disfunkcionalnih obitelji i slabe zarade pisaca. Naravno, činjenica da se Recepcija održala u kafiću pridonijela je opuštenosti 10-ak posjetitelja i stvaranju intimnijeg ugođaja. Međutim, barska je atmosfera ponešto i odmogla praćenju s obzirom na blizinu šanka s kojega se čulo lupanje čašama, kao i na slučajno puštanje glazbe usred izlaganja.

Ipak, kroz tu se opuštenost i različite lokacije održavanja, ali i raznolikost događanja (Festival je bio podijeljen u četiri sekcije – Teorijski punkt, Interpretacije, Artestiranje i Recepcije) mnogima uspjela približiti književnost pa su slušali i predavanja koja su od njih zahtijevala dublju pozornost. Jedna je od njih Interpretacija naziva Čitajmo zajedno u okviru koje su studenti Odsjeka za kazališnu umjetnost pročitali odabrane fragmente romana Vilijun i Antiradar autorice Jasne Horvat. Posebnost njezinih djela, kako je kasnije kratko i jasno prezentirala izv. prof. dr. sc. Nives Tomašević, njihova je multimedijalnost i prisutnost QR kodova, što je zasigurno zainteresiralo većinu studenata.

Ako se pak govori o trudu koji je i posjetitelj trebao uložiti da bi bio aktivan sudionik PUnKt-a, u ovom je slučaju imao zadatak barem približno slične težine onoga kojega su na sebe preuzeli organizatori Festivala, a to je njegovo dublje proučavanje. Programska knjižica, iako detaljna i sa svim potrebnim informacijama o mjestu i vremenu održavanja svakog pojedinog događanja, kao i o autorskim djelima mnogima je pala u ruke tek na otvorenju, a na stranicama je Akademije objavljena svega nekoliko dana ranije. Iako je uglavnom bila riječ o gostovanjima poznatih, priznatih i zapravo pomno odabranih umjetnika, našla su se i poneka lica o kojima je prethodno bilo potrebno istraživati. Jedan je od njih bio Marinko Koščec koji je u okviru svog Artestiranja iznenadio i oduševio prisutne intrigantnim nastupom, predstavivši ozbiljne teme na duhovit način, prilagođen mladima. Pisac je, naime, u suvremeno uređenim prostorima Kulturnog centra predstavio svoj roman naziva Sami u kojemu se dotaknuo problema današnjih mladih osoba, a to su pretjerano korištenje tehnologije i posljedično zatvaranje u sebe.

Smjernice poboljšanja za buduće organizacije

S obzirom na sve navedeno, PUnKt je festival koji je donio drugačiji pogled na književnost Osijeku kao kulturnom gradu, ali i široj zajednici. Poznata je predrasuda kako je književnost pomalo dosadna vrsta umjetnosti namijenjena onima koje to zaista zanima i eventualno studentima pojedinih fakulteta, no ovaj ju je festival suvremeno približio mladima i učinio da shvate kako je riječ o izrazito sveprisutnoj stavci u njihovim životima. On je ujedno poslužio i kao dokaz kako umjetnost nije nestala za vrijeme pandemije, nego se još i dublje razvijala.

PUnKt je tako kao mix raznih događanja posve primjerenog trajanja (svako je trajalo otprilike sat vremena) na sveukupno šest osječkih lokacija razbio monotoniju uobičajenih književnih susreta koji su se do sada održavali najčešće u knjižnicama ili na fakultetima. Takvu je praksu potrebno zadržati, ali uz više promocije u društvenim i masovnim medijima te gradu (u vidu billboarda i plakata, intervjua na raznim platformama s moderatorima i umjetnicima te ponešto kvalitetnijeg live prijenosa na stranicama Akademije koji i nije bio loš), ranije slanje programa, osiguravanje više sjedala te uklanjanje popratnih zvukova (iliti čari organiziranja manifestacije u kafiću) i nepotrebnih rekvizita u kadru (cjenika pića te jakni i torbi gostiju izlagača).

Ipak, velika je stvar što je osječka Akademija pružila mogućnost studentskoga stjecanja menadžerske i medijske prakse kroz proučavanje književnosti kao umjetničkoga medija, suradnju s profesorima, moderiranje susreta te oglašavanje na društvenim mrežama i YouTubeu. Sukladno tomu, događaju ne bi trebalo ništa posebno prigovoriti, nego ga podržati i pohvaliti sve njegove sudionike. Konačno, PUnKt je festival koji nije spojio samo medije, nego je na tjedan dana ujedinio srca djelatnika Akademije, ali i svih svojih posjetitelja.

FOTO: Miroslav Kičić