List

U glasnoj gradskoj vrevi, usred prometa

ugledah mali list:

i gle, nije više onako žuto čist

kakav je bio kada je s grane

pasti odlučio.

Izgažen je mojom i tvojom nogom,

umrljan blatom i pepelom cigareta.

Tako i naše duše hodaju izgubljenim satom

u nadi među proljetnim smogom

da priroda opstane.

 

bez naslova

jer smo na suncu pokisli

zapisujem misli

o dalekim morima crnim

i o noći što me tuče

zar više nema svjetla

da me prati do kuće

ili je ono skriveno

u mojim neotkrivenim mislima

 

Miriši

Miriši po kiši koja je tek

Pala na nas

Da nas osvježi gorčinom

I prekrije tminom oblaka

Nakon sunca što je sjalo

Nema više srca što se dalo

Usplahireno i slomljeno

A sve je bilo izmoljeno

U posljednji čas

Mogli smo dignuti glas

Kada je trebalo

Dok još nije sve bilo stalo

I gotovo za nas

 

Duša

Nikada ne dozvoli

da ti drugi ljudi kroje

uvjerenja.

Oni se i sami možda dvoje

koje sve istine postoje

pa pokušavaju ukrasti nešto tvoje –

dušu koja izvorno samo voli,

čista, bez oštećenja.