Nedjeljne su večeri depresivne, ako ih nemaš s kime provesti. U tim večerima ostaju samo oni posebni, pravi, trajni i vječni ljudi.

A drugi odlaze. Drugo prođe.

Gosti odu. Posuđe se opere i spremi u ladice. Vjernici se vrate s mise. Djecu se ušuška u krevet. Školske se knjige spreme u torbu. Odjeća se priredi za idući dan.

A ono što tada ostane, ostane za cijeli život. Vjeruj mi.

Ono što tada ostane, ostaje zauvijek. Bez obzira na to koji je dan. Bez obzira na to koliko je sati. Bez obzira na to kakvo je vrijeme.

Znaš da imaš pravu osobu u svojem životu ako ostane s tobom u nedjelju navečer. 

Nedjeljne su večeri toliko udaljene od svijeta, a tako bliske čovjekovoj duši. U tim se večerima pokaže pravo čovjekovo lice. Tada isplivaju na površinu istinske čovjekove emocije. 

Ne subotom navečer. Najlakše je u subotnjoj noći staviti masku na lice i pobjeći od sebe.

Najlakše je tada nabaciti lažni osmijeh i glumiti da imaš prave prijatelje.

Najlakše je tada otići u klub, napiti se i sljedeća tri dana ne znati za sebe.

Važna je nedjeljna večer i način na koji ćeš ju provesti.

To je večer koja dolazi nakon subotnje noći. Večer koja predstavlja kraj napornog tjedna.

Samo ona može učiniti čovjeka istinski potpunim i istinski ga odmoriti. Ako je ima s kime provesti.

Zaboravi klubove. Zaboravi sjedenje na kavama ili pred televizijom. Ponekad je sve to tako površno i nevažno.

Samo su nedjeljne večeri i noći duboke. Tako duboke da nekad i bole. Tako duboke i da raduju, ovisi. Tako duboke da mogu u tebi probuditi emocije za koje nisi ni znao da ih posjeduješ.

Nedjeljne su večeri odraz tebe. Odraz svega onoga što si postigao i što nisi. Odraz svega onoga što imaš i što tek želiš imati.

Zaboravi večeri tijekom radnih dana, dok si u poslu i ne znaš kud ćeš od umora. U njima ne postojiš. U njima si užurban i iscrpljen, u knjigama, za laptopom, često nesvjestan sebe.

Ti postojiš samo u nedjelju navečer. Vjeruj mi na riječ. Kada gosti odu. Kada se posuđe opere i spremi u ladice. Kada se vjernici vrate s mise. Kada se djecu ušuška u krevet. Kada se spreme knjige u torbu i priredi odjeća za idući dan. Tada nastupaš ti.

I ona osoba koja je s tobom. Ili bi barem trebala biti.

Nedjeljne večeri služe da se s nekim ugriješ pod dekom. Nekome nasloniš na prsa. Slušaš nečije otkucaje srca. Odmaraš dušu.

One su tu kako bi čovjeka izliječile, ojačale i dale mu snagu za tjedan pred njim. Nisu tu da bi se njima poigravalo i zabavljalo. Nisu tu da bi se u njima glumila prijateljstva. Nisu tu da bi se u njima pijančevalo po klubovima i nabacivalo lažnim osmijesima.

One se ne prodaju poput subote. Previše se subota puta prodala da bi bila bliska nedjelji.

Nedjeljne su večeri svete, vrijedne, čiste i nezamjenjive. Posebne, kao i ljudi koje provodiš u njima.

U njima i ostaju samo oni posebni, pravi, trajni i vječni ljudi.

Oni se neće seksat s tobom, ako te ne poznaju i ne vole. Vodit će s tobom ljubav.

Oni te neće odbaciti iduće jutro. Bit će tu i u ponedjeljak ujutro, skuhati ti kavu i donijeti doručak u krevet.

Oni će te iduće ujutro probuditi, zagrliti i reći ti: Možeš ti to. Spreman si za nove pobjede.  

Njih čuvaj. I nedjeljne večeri s njima čuvaj.

A ako ih trenutno nemaš, ne brini. Kad-tad ćeš ih pronaći.