Moj kolega s treće godine preddiplomskog studija Medijska kultura, Kristijan Huljev i ja u petak 8. studenoga 2019. godine autobusom smo u 4:30 sati krenuli u Zagreb na 6. studentsku konferenciju pod nazivom PRoživi ideju, u organizaciji Hrvatske udruge za odnose s javnošću. Izostanak s fakulteta bio nam je opravdan jer smo bili jedni od mogućih dobitnika studentske nagrade Mlada nada čija se dodjela održavala u sklopu konferencije.

Nekoliko dana prije dvoumili smo se oko prijave na konferenciju jer nismo bili sigurni da ćemo biti dobitnici, a na dan održavanja imali smo izlaganje na fakultetu. Ipak, odlučili smo da ćemo otići na nju, bez obzira na to kakav će rezultat biti na kraju. I nismo požalili.

Konferencija se održavala od 10 do 17:30 sati u prostorima HUBGacke 16 u Zagrebu. Autobus je već oko 8:30 došao u Zagreb pa smo prvo sjeli na kavu, a potom tramvajem otišli do zgrade u kojoj se konferencija održavala. Jedva smo je bili našli jer se ne ističe kao većina zagrebačkih zgrada i nalazi se na Prisavlju na kojemu još nismo bili.

Već nas je na samom početku dočekala odlična dobrodošlica i atmosfera. Iako nismo apsolutno nikoga poznavali, a i Kristijan je bio podosta stariji od svih (bila je riječ većinom o mladim ljudima, a on je prešao 40-u), s vremena na vrijeme počela sam se osjećati kao da smo već uhodani dio ekipe. To je i očekivano jer se radilo o konferenciji koja već šestu godinu zaredom promovira novinarstvo, odnose s javnošću, komunikaciju i timski rad, a sve je to područje koje nas zanima i u kojemu ćemo, nadam se, djelovati u budućnosti.

Sukladno tomu, već sam na prvoj radionici našla svoj krug ljudi s kojima sam se odlično razumjela. Radionica PRobudimo ideju koju je predvodio Filip Mott sastojala se od zadatka gdje smo od nekoliko špageta, komada špage i selotejpa tri djevojke koje nisam poznavala i ja morale sagraditi svoju konstrukciju u roku od 18 minuta.

Osim nas, bila su još dva tima koja su to isto morala učiniti. Iako to nikome nije pošlo za rukom, dobro smo se zabavili i još bolje upoznali, ali i naučili da je i neuspjeh dio puta.

Nakon toga, trebali smo osmisliti vlastitu kampanju i ukratko ju prezentirati drugima. Moj je tim bio jako kreativan pa smo smislile priču o muškarcu srednjih godina čije je ime Željko Horvat. On je vodoinstalater, ima mobitel na tipke, jedva zna imena vlastite djece i živi u uvjerenju da će zauvijek biti zdrav, iako ima problema s kolesterolom i povišenim krvnim tlakom.

Cilj je naše kampanje bio potaknuti ljude poput njega na educiranje i informiranje o činjenici da i muškarce može zahvatiti rak dojke ili druga slična bolest.

Navedena me se radionica najviše dojmila jer nas je natjerala na izlazak iz zone komfora i surađivanje s potpuno nepoznatim ljudima. Na ovogodišnju su konferenciju bili pozvani i sljedeći vrsni komunikacijski stručnjaci, poduzetnici i autori:

• Vanja Bzik Divić iz Allianza
• Matija Grebenić iz tvrtke Hauska & Partneri
• Dario Stajčić iz agencije 404
• Marijan Palić, autor bestselera Atomski marketing iz tvrtke Agency04
• Anđelko Ćalušić iz Ulixa
• Ivan Fedor s HRT-ovog Radija Sljeme
• Martina Mihordin iz DORH-a.

Kroz njihova sam predavanja i panel rasprave naučila da ne trebaš uvijek vjerovati svemu što ti netko kaže, nego rečeno testirati na vlastitom primjeru, oslanjajući se isključivo na svoja iskustva i emocije.

Naučila sam da je izlazak iz zone komfora nešto najbolje što možeš napraviti za sebe u životu.

Naučila sam da ponekad trebaš pustiti ideju da odstoji neko vrijeme pa tek onda krenuti u njezinu realizaciju, a ne odmah odustati od nje jer ti u početku ne ide.

Naučila sam da je jako važno znati improvizirati i pričati o aktualnim temama.

Naučila sam da uvijek trebaš biti vjeran svojim idealima i ići za srcem.

Naučila sam, prema riječima gospođe Martine Mihordin, da malo zadovoljstvo može ispuniti veliku prazninu u tebi.

Naučila sam da se ne bismo trebali zaposliti negdje ako mislimo da se nećemo dobro osjećati na tom radnom mjestu.

Naučila sam pregovarati s potpuno nepoznatim ljudima oko projekta koji je bio stavljen ispred mene i koji sam morala realizirati kako god znam i umijem, sa svim znanjima i vještinama koje sam tada posjedovala.

Naučila sam, u konačnici, i da trebam više vjerovati u samu sebe.

Potvrda istinitosti te tvrdnje bila je dodjela studentske nagrade Mlada nada koja se održala na kraju konferencije. Svrha te nagrade promoviranje je studentske izvrsnosti te motiviranje studenata za stjecanje novih znanja i vještina u području odnosa s javnošću.

Radovi su se mogli prijaviti u četiri kategorije, a to su: seminarski rad, diplomski rad, završni rad i komunikacijski plan. Svaku je pristiglu prijavu razmotrio peteročlani žiri HUOJ-a te ju ocijenio prema stručnosti i ozbiljnosti pristupu, strukturiranosti i preglednosti, pismenosti i izražavanju te kreativnosti i inovativnosti.

Kristijan i ja odlučili smo prijaviti svoj seminarski rad s naslovom Rodni stereotipi u televizijskim reklamama. Rad smo napisali još prošle akademske godine u sklopu kolegija Istraživačke metode u medijskoj kulturi kod profesorice Marine Đukić, a temeljio se na jednotjednom praktičnom istraživanju količine ustaljenih rodnih stereotipa koji se pojavljuju u pojedinim reklamama tijekom prime timea.

Kada sam prijavljivala naš rad na Natječaj, apsolutno ništa nisam očekivala. Pretpostavljala sam da će konkurencija biti velika, s obzirom na to da je riječ o nagradi koja se dodjeljuje na razini cijele države i da nemamo šanse za pobjedu.

Međutim, najbolje se stvari dogode upravo onda kada ih ne očekuješ.

Nisam ni naslućivala da smo upravo Kristijan i ja dobitnici, sve dok nisu izgovorili naziv našega rada. Sreća i emocije koje sam u tim trenutcima osjetila ne mogu se opisati riječima.

Ovim putem želim zahvaliti profesorici Marini Đukić što je vjerovala u nas i ohrabrivala nas ne samo sada, nego sve dosadašnje dvije godine studiranja na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Zahvale idu i profesoru Tomislavu Levaku koji nas je oslobodio izlaganja za taj dan i svim ostalim kolegama koji su bili uz nas.

Zahvaljujem se posebno i djevojkama s radionice koje su tijekom konferencije vjerovale u nas, iako nisu ni znale da smo dobitnici.

Ovo nije kraj, nego tek početak. Studentska nagrada Mlada nada jedna je od brojnih potvrda da uz trud, rad, upornost i maksimalnu posvećenost stvarima koje voliš uspjeh ne može izostati. Nikada.

Osvojena će mi nagrada služiti kao poticaj za daljnje buduće djelovanje u svijetu novinarstva, ali i u izgradnji mene kao cjelokupne osobe. Kad god ju budem pogledala, znat ću da uistinu nikada ne treba odustati od onoga što voliš i prestati se nadati rezultatima koji će kad-tad izaći na vidjelo.