Nevidljiva krila

u početku stvori Bog jednu dušu

odvoji taj jedan dio sebe

udahne joj život spusti na zemlju

dade slobodnu volju

smjernice

nevidljiva krila

i osmijeh na lice

On stvori tebe

ti si žensko biće

djevojčica

otac na te stalno viče

udara te tuče

i bježiš od kuće

kćeri život živiš

spolnosti se stidiš

u maramu svezana

obrezana

okovima vezana

ženo ti si hrabra žena

podcijenjena

društveno diskriminirana

to je tvoja mana

mana zlostavljana

majko bako sestro starice

osmijeh nek’ ti krasi lice

kraljice

života izvore

tvoje snažne bore

pokazuju u tebi dobrote more

u nevoljama tvojim odluči Bog

biti glasnik života tvog

nevidljivim krilima koja duša ti nosi

poleti i njima se ponosi

ti si muško biće

dječak

majka na te stalno viče

ne plači ne skači

ne pokazuj osjećaje – takvi su muškarci

sine život živiš

osjećajnosti se stidiš

u neprirodnoj buci

s oružjem u ruci

tuci se tuci

muškarče ti si muž hrabar

snaga je tvoj dar

a osjećaji zatomljeni

slomljeni

pokoreni

oče djede brate starče

ti kojemu život traje kraće

budi svoj i daj ga proživi

srce nek’ ti zaživi

anđele

pusti što ljudi vele

na kraju primi Bog jednu dušu

vrati taj jedan dio sebe

dade joj vječni život uznese na nebo

pokaže bjelinu njenih krila sad vidljivih

bol patnji silnih

njome više ne vlada strah

tijelo je pretvoreno u prah

On primi tebe