Nevidljiva krila

u početku stvori Bog jednu dušu
odvoji taj jedan dio sebe
udahne joj život spusti na zemlju
dade slobodnu volju
smjernice
nevidljiva krila
i osmijeh na lice
On stvori tebe
ti si žensko biće
djevojčica
otac na te stalno viče
udara te tuče
i bježiš od kuće
kćeri život živiš
spolnosti se stidiš
u maramu svezana
obrezana
okovima vezana
ženo ti si hrabra žena
podcijenjena
društveno diskriminirana
to je tvoja mana
mana zlostavljana
majko bako sestro starice
osmijeh nek’ ti krasi lice
kraljice
života izvore
tvoje snažne bore
pokazuju u tebi dobrote more
u nevoljama tvojim odluči Bog
biti glasnik života tvog
nevidljivim krilima koja duša ti nosi
poleti i njima se ponosi
ti si muško biće
dječak
majka na te stalno viče
ne plači ne skači
ne pokazuj osjećaje – takvi su muškarci
sine život živiš
osjećajnosti se stidiš
u neprirodnoj buci
s oružjem u ruci
tuci se tuci
muškarče ti si muž hrabar
snaga je tvoj dar
a osjećaji zatomljeni
slomljeni
pokoreni
oče djede brate starče
ti kojemu život traje kraće
budi svoj i daj ga proživi
srce nek’ ti zaživi
anđele
pusti što ljudi vele
na kraju primi Bog jednu dušu
vrati taj jedan dio sebe
dade joj vječni život uznese na nebo
pokaže bjelinu njenih krila sad vidljivih
bol patnji silnih
njome više ne vlada strah
tijelo je pretvoreno u prah
On primi tebe