Nemoj se diviti životu mojemu, nego spoznaj zahvalnost u svojemu

Omamljena mirisom svježe oprane posteljine i kreme za ruke, otvorila sam oči. Ispod mene ležala je moja seka; imale smo krevet na kat. U ružičastoj sobi srednje veličine nalazio se još i mali televizor, ormar i naš kutak s radnim stolom za učenje, na kojemu je stajalo računalo. Soba je bila ukrašena zidnim naljepnicama u okviru leptira i cvijećem koje je majka posebno za nas u vrtu posadila.
Ustala sam s kreveta, protegnula se i otvorila balkonski prozor. Udahnuvši svježi zrak i upivši djelić sunčeve svjetlosti, vratila sam se u sobu i probudila seku.
,,Ustajem za pet minuta”, rekla mi je. Za to sam vrijeme odjenula bijelu svilenkastu majicu i traperice, a na noge sam obula starke. Vani je bilo toplo. Nakon što se i seka odjenula, otišle smo do kuhinje nešto prizalogajiti. Dočekali su nas roditelji i veselo pozdravili.
,,Jeste li se naspavale?” upitali su.
,,Jesmo, jesmo.”
Pomogle smo majci servirati stol, znajući da je doručak jedino vrijeme u kojemu svi možemo biti na okupu prije nego što svatko krene u svoje radne pobjede. Tijekom doručka razgovarali smo o predstojećem danu. Majka je pričala o tomu kako je čeka naporan dan na poslu, ali zna da će se navečer vratiti s osmijehom na licu. Otac je morao ranije izaći; prije nego što je to učinio, poljubio je majku u čelo, a nas je pomazio po kosi i poželio nam sreću kroz dan.

Odvela sam seku u predškolski vrtić i potom i sama krenula u školu, malo požurivši da ne zakasnim. Ušavši u zgradu, odmah su me preplavili negativni pogledi i komentari. Nisam se obazirala. Život je predragocjen, ali i prekratak da bih se sekirala oko takvih stvari. Sjela sam u klupu s najboljom prijateljicom Mateom, jedinom iz srednje škole koju imam. Razgovarale smo dok nije počeo sat. Cjelokupna je nastava danas prošla vrlo dobro; učili smo o književnosti i pisanju, koje jako volim.
Nakon završetka nastave skupilo se nas četvero, petero iz razreda i otišli smo ručati u školsku kantinu. Tijekom objeda neki su se zgražavali nad hranom.
,,Kakva je ovo hrana opet? Ne mogu tri dana zaredom jesti isto!” poviknula je Mirta i sa zgražanjem odmaknula tanjur od sebe.
,,Ni ja”, rekao je Marin.
Kada sam odlazila po seku u vrtić, počela je padati kiša, a nisam imala kišobran sa sobom. Nema veze, požurit ćemo pješke kući ili uloviti tramvaj, smatrala sam. Seka me već bila čekala ispred vrtića, zaigrano skakućući po lokvi.
,,Hej, lijepo se to provodiš”, zagrlila sam ju i poljubila. Ona se smijala i ubrzo smo krenule prema kući. Kiša je počela jače padati i obje smo plesale na njoj, dok su nas prolaznici začuđeno promatrali.

,,Cure, sljedeći si put ponesite kišobran!” dovikivali su neki. Na takav bi komentar zastale, pogledale se te nastavile hodati i glasno se smijati, držeći ruke u zraku.
,,Jesi li gladna?” upitala sam seku nakon što smo stigle kući, na što mi je ona potvrdno odgovorila. Spremila sam juhu od povrća i paštašutu. Gledajući kako jede, upozorila sam je da ostavi nešto i za roditelje kada stignu s posla.
Poslijepodne sam napisala zadaću i pomogla majci oko kućanskih poslova. Majka mi je za nagradu dala novce s kojima sam otišla na piće s Gabrijelom. Kao i uvijek, kasnila je, ali nisam se na to previše obazirala. Otišle smo u svoj stari kafić. Gabrijela je nosila skupu torbu, štikle i ručni sat. Bila je doista mnogo našminkana i znala sam da to nije za nju.
,,Znaš li što mi se sinoć dogodilo? Stanko me opet prevario. Ozbiljno razmišljam o tomu da se ubijem”, u jednom mi je dahu ispričala. ,,I ona moja sestra. Tako ju prezirem. Blago tebi, ti imaš baš dobru sestru.”
Slušala sam ju bez ikakvih komentara. Čak nisam niti klimala glavom; pokušavala sam razumjeti njezin nedostatak svijesti i pristupiti joj s ljubavlju. Kada me pitala kako sam, odgovorila sam da sam fenomenalno.
,,Ne znam kako možeš biti dobro u ovakvim vremenima. Iskreno, divim ti se. I tebi i tvom životu.”
,,Nemoj se diviti životu mojemu, nego spoznaj zahvalnost u svojemu.” Nekoliko me sekundi blijedo gledala, gotovo kao da joj je netko opalio šamar, a potom nastavila pričati o svojim problemima.
Vrativši se kući, odlučila sam ranije leći u krevet da se dobro naspavam, a možda prije toga pročitati koju dobru knjigu ili se podružiti sa sekom, ako nije zaspala. Prvo sam se istuširala. Tijekom tuširanja osjećala sam kapljice tople vode kako mi klize niz tijelo i osvježavaju me.
Prije nego što sam legla u krevet, otišla sam u spavaću sobu u kojoj su roditelji gledali televiziju. Poljubila sam ih i poželjela im laku noć. S obzirom na to da je seka već spavala, nju sam samo poljubila i potom legla u krevet. S molitvom na usnama i u miru, brzo sam i ja zaspala.
Omamljena mirisom hladnoće i ustajalog zraka, otvorila sam oči, shvativši da je sve prethodno bio samo san. Pokraj mene, na poderanoj posteljini i starom, drvenom krevetu iz kojega su ispadali čavli ležala je moja seka koja boluje od leukemije. Soba je bila toliko ledena da nisam mogla ni ustati. Iz kuhinje sam čula majku i oca kako razgovaraju o tomu od koga će posuditi novce kako bi nas danas prehranili. Tiho sam zaplakala.