Moja se majka odabrala roditi na dan koji dolazi tjedan dana poslije Valentinova i tjedan dana prije predivnog mjeseca koji navješćuje proljeće – ožujka.

Odabrala se roditi na dan koji se nešto malo udaljio od zime, a ipak ne previše približio proljeću.

Namjerno je odabrala život koji ju nije mazio. Majku uz koju će po cijele dane morati raditi kućanske poslove, a domaće zadaće pisati u skladištima na školskoj praksi. Oca koji ju je volio više od svega, ali je umro kada je njoj bilo četrdeset, a meni devet godina. Stariju sestru i mlađeg brata za koje je morala brinuti, ali je brinula srcem.

Moja je majka odabrala ljubiti.

Kada je završila trgovačku srednju školu, udala se za predivna muža s kojim je prethodno bila pet godina u vezi, mog oca. Odabrala je roditi sina i proživjeti strahote Domovinskog rata dok nam je tata išao braniti zemlju. Spavala je po podrumima i štitila tada četverogodišnjeg sina svojim tijelom od granata, predajući svoj život ratnoj sudbini i dragom Bogu u ruke.

Četiri godine nakon što je završio rat, rodila je djevojčicu – mene. Tako je odabrala, iako se činilo da je sve bilo protiv toga. Brinula je o meni kada sam bila bolesna, usađivala u mene temeljne životne vrijednosti i odgajala u osobu kakva sam danas.

Moja je majka odabrala ljubiti.

Odabrala se i boriti. Sretan brak s mojim ocem ponekad je bio obilježen svađom, očevim opijanjima radi isto tako teškog djetinjstva i njegovom smrću kada je mami bilo četrdeset i tri, bratu dvadeset i četiri, a meni dvanaest godina.

Nakon selidbi sa mnom po podstanarskim stanovima u potrazi za ljubavlju i krvave borbe da me izvede na pravi put, blizu pedesete je godine majka odabrala iznova se mladenački zaljubiti. Napokon je započela živjeti život onakav kakav je i zaslužila, s čovjekom koji ne može zamijeniti mog oca, ali može i zna voljeti.

Moja je majka odabrala ljubiti.

Namjerno nije odabrala posjedovati luksuzne vile i hrpu novca na bankovnom računu. Odabrala je živjeti u prostorno malom stanu, ali stanu sa srcem velikim kao kuća. Odabrala je bogatstvo duše, a ne siromaštvo novca.

Više od svega, odabrala je živjeti sreću koju je potom prenijela na brata i mene. Uvijek je stavljala druge ljude ispred sebe. Moja majka.

Naučila me da u životu nisu važne materijalne stvari jer one ionako uvijek prođu. Oduvijek je znala moju vrijednost kao svoje kćeri, ali prvenstveno i kao divnog Božjeg stvorenja. Tako me i odgajala – da svoju vrijednost i sama spoznam.

Moja je majka odabrala ljubiti, a ja poštivati njezine odabire. Da nije bilo njih, vjerojatno sada ne bih pisala ovaj tekst. Ne bi bilo ni mojih prošlih, sadašnjih i budućih odabira koji su, zahvaljujući mojoj majci, uvijek bili i bit će usmjereni prema dobrom putu.

Da nije bilo njezinih odabira, ne bi bilo ni mene – žive, zdrave i posve svjesne svoje vrijednosti, ali i vrijednosti drugih ljudi. To je ono glavno što je u mene usadila.

Majko, želim ti sretan 53. rođendan. Uspjela si.

A sebi želim da jednoga dana uspijem biti barem upola takva kao što si ti.

I svima nama – da odaberemo voljeti svoje majke jer jednoga dana više neće moći biti uz nas.