Još od djetinjstva slušamo da je život teška borba i da se moraš brinuti u životu kako bi dokazao da ti je do nečega stalo i kako bi se, na kraju krajeva, za to nešto izborio. Ljudima je usađeno da je briga primarna emocija i da se ona podrazumijeva čak i kao način života. Ako ne brineš, bezosjećajan si. Ako se ne boriš u životu, lijen si i nikada nećeš ostvariti ono što si naumio. Ako ti nije teško u životu, očito nešto radiš pogrešno.

Budući da im takve misli ne služe, mnogi pokušavaju pobjeći od njih, hineći sreću i ispunjenost. Uvijek se iznenade kada se navedene tvrdnje zapravo pokažu – točnima.

Da, istina je. Nije lako živjeti.

Nije lako prehraniti cijelu obitelj od jedne tako nedostatne plaće. Nije lako raditi po cijele dane za minimalac i pritom ne biti ni cijenjen na radnom mjestu.

Nije lako završiti fakultet, dobiti diplomu i zaposliti se, osim ako nemaš dobre veze. A vjerujem da ni tim ljudima s vezama nije lako jer znaju da nisu pošteni.

Nije lako pronaći partnera za cijeli život. Teško je naći uopće takvog prijatelja, a kamoli osobu koja će pristati na to da dijeli s tobom apsolutno sve što život sa sobom nosi.

Nije lako izgubiti osobu koju voliš i gledati ju kako pati, a ne možeš joj pomoći.

Nije lako ponekad se osjećati kao da nemaš kontrolu nad sobom i svojim životom. Nije lako boriti se s depresijom, anksioznošću i tjeskobom kojoj ne znaš razlog i svakodnevno razmišljati o tomu hoćeš li uopće uspjeti preživjeti današnji dan.

Nije lako suočavati se s teškim dijagnozama, bolestima i liječnicima koji ti govore da ti je ostalo još mjesec dana života. Nije lako provesti život u invalidskim kolicima, slijep, gluh, siromašan ili možda, ne daj Bože, bez krova nad glavom.

Nije lako susretati se s kritikama, osudama i tuđim komentarima koji nerijetko zapravo nemaju veze s tobom. Nije lako od rođenja živjeti u svijetu u kojemu se konstantno moraš dokazivati – prvo roditeljima, potom rodbini, pa tetama u vrtiću, nastavnicima, profesorima, poslodavcu.

Nije lako biti ocjenjivan od strane ljudi koji često ni sami nisu spoznali vlastitu vrijednost. Nije lako slušati tuđa prosuđivanja na temelju nečega čega možda nisi ni svjestan i što postoji samo u njihovim glavama.

Ništa nije lako.

Međutim, tko je ikada rekao da će biti?

Doživjet ćeš mnogo puta u svom životu nepravdu. Koji god posao radio, čime god se bavio, što god učinio za sebe ili drugoga, uvijek će se naći netko tko će ti reći da nešto u tomu nije bilo dobro.

Uvijek će postojati ljudi koji će ti zamjerati nešto što uopće nisi učinio. Bit će i onih koji će te napustiti i čudit ćeš se tome, iako to, govorim ti ponovo – uopće neće biti zbog tebe. Neće svi prihvatiti tvoju borbu niti je gledati na isti način. Ljudi često sami sebe ne razumiju pa neće razumjeti ni tebe, tvoje postupke, želje i snove koje želiš ostvariti. Mnogima se nećeš svidjeti, ali nekima i hoćeš.

Uvijek će biti uspona i padova, teških trenutaka, postavljenih dijagnoza, suza, nečijih dolazaka i odlazaka iz tvog života. S druge strane, bit će i ozdravljenja, i smijeha, i lijepih stvari, i zabave, i uživanja.

Sve je to dio života koji nije lako živjeti. Teško je, bolno, skoro i neizdrživo. Međutim, teže je ne biti svjestan toga.

Kada postaneš svjestan da nije jednostavno, počneš raditi na tomu da si olakšaš jer vjeruješ i znaš da će se to jednoga dana isplatiti, koliko god ti se u ovom trenutku to činilo nemogućim.

Negdje se svaki tvoj postupak kojim si pobijedio sebe, svako ustajanje nakon pada, svaka prolivena suza i izgovorena molitva zbrajaju i vode te do onoga što zaslužuješ. Negdje dragi Bog preuzima kormilo kada tvoj brod počne skretati s putanje. Negdje ipak postoje ljudi koji te bez imalo dokazivanja s tvoje strane vole i prihvaćaju baš takvoga kakav jesi.

Negdje se ipak krije i rješenje, već ako problem postoji. Negdje te sve teške životne situacije ojačaju, a s rana se skinu flasteri i umjesto ožiljaka ostave ti jak duh i spremnost na nove izazove. Samo to moraš dopustiti.

Nitko nikada nije rekao da će biti lako. Međutim, teže je predati se.

Teže je odustati i vratiti se u zonu komfora. Teže je ugnijezditi se u čahuru u kojoj će ti zasigurno biti lijepo, toplo i ugodno, ali uvijek ćeš osjećati da trebaš izaći iz nje i suočiti se s problemom, umjesto da od njega bježiš.

Kada se pomiriš s time da nije lagano i prihvatiš da se upravo u težini krije vrijednost, shvatiš poantu života, podigneš se i kreneš dalje. Naučiš se izboriti za sebe i više ne brineš jer znaš – život uistinu jest borba, ali ona u kojoj na koncu pobijediš.