Malo će ljudi shvatiti tvoju bol. Više je onih koji ju neće ni pokušati razumjeti, a i ako budu, smatrat će ju prevelikim zalogajem da bi se s njom suočili ili ju prihvatili kao dio tebe.

Malo će ljudi prigrliti sve tvoje nesavršenosti, bez tvoje potrebe da im se opravdavaš što postoje. Više je onih koji će htjeti da ih nikada ne pokazuješ, iako si čovjek od krvi i mesa i posve je prihvatljivo da padneš, ali da se nakon toga ispričaš, ustaneš i kreneš dalje.

Malo će ljudi razumjeti tvoju prošlost i eventualne pogreške koje si učinio s 12, 15 ili 20 godina. Više je onih koji će te osuditi i izbjegavati slušanje o tome, iako ćeš željeti sve s njima podijeliti. Možda će ti reći i da previše pričaš o sebi, iako ćeš napamet znati sve o njima.

Malo će ljudi osvijestiti tvoju šutnju, suze ili nekontrolirani smijeh. Više je onih kojima će biti čudno što pokazuješ bilo kakvu emociju koja se protivi njihovom doživljavanju svijeta.

Malo će ljudi odabrati ostati uz tebe, unatoč brojnim kušnjama koje će vam kad-tad nedvojbeno stati na put.

Više je onih koji će te odabrati napustiti čim jedan dan na tvojemu licu ne zateknu osmijeh, već bol. Bit će im neprihvatljivo što nisi nasmijan i jak jer ipak se od tebe traži da budeš stalno dostupan za slušanje tuđih jadikovki, dok su tvoje više-manje beznačajne.

Više je onih koji će te odabrati napustiti čim im pokažeš jedan djelić svoje osobnosti koji im se baš i ne sviđa, iako su jamčili da će uvijek biti tu za tebe. Ima i onih koji ništa ne obećaju, nego jedno vrijeme budu sve ono što si oduvijek tražio, a onda samo odu.

Svijet će te htjeti izgraditi onako kako odgovara njemu, a ne tebi. Uvijek i stalno. Ako se tomu i pokušaš suprotstaviti, nerijetko ćeš naići na odbijanje.

Ipak, netko kome je stalo do tebe neće te imati potrebu mijenjati, nego će prvo počistiti smeće ispred svojih vrata.

Netko kome je stalo do tebe nikada neće reći da mu je teško učiniti bilo što za tebe, nego će spremno i otvoreno otkrivati nove načine na koje bi te mogao usrećiti.

Netko kome je stalo do tebe neće imati potrebu naglašavati da je bio uz tebe na taj i taj dan, nego će učiniti to samostalno, skromno i od srca – zato što mu značiš, a ne zato što si ga zamolio za to.

S druge strane, netko kome nije stalo do tebe tražit će svaki mogući izgovor, samo da bi ugrabio prvu priliku da te povrijedi. Netko kome nije stalo do tebe konstantno će te za sve kriviti, pa i za ono što uopće nisi učinio.

Krivit će te za svoje postupke, odluke, loše raspoloženje ili zdravstvene poteškoće, unatoč tomu što si mu pružio svemir. Krivit će te za bilo što, unatoč tomu što si, čak i kada ti je bilo teško, potiskivao svoju bol da bi njemu ugodio.

Ljudi žive u svojim svjetovima, uvjerenjima i očekivanjima. Mnogi još uvijek žive u oblacima i misle da će u nekom odnosu i životu cvati ruže. Spremni su mijenjati apsolutno cijeli svijet, osim samih sebe i teško se mire s činjenicom da ne može uvijek biti po njihovom. Ne žele prihvatiti odgovornost za svoje postupke, pa krive druge za lošu sudbinu u koju su zapali.

U konačnici žele biti voljeni, pod svim uvjetima i okolnostima, ali kada trebaju na isti način pokazati ljubav, zbune se i ustuknu pred tim „prevelikim teretom”.

Međutim, ništa nije teret – ako iskreno voliš.

Ponekad je dovoljno samo zagrliti osobu. Samo doći, biti uz nju i ne reći apsolutno ništa.

Isto nam tako ponekad u život uđu ljudi čiju vrijednost ne možemo na prvu prepoznati jer smo zaokupljeni onima koji realno ne mare za nas i naše potrebe. Nerijetko smo skloni stvarati predrasude o ljudima koje smo tek upoznali, i to na temelju onoga što smo čuli o njima. Sukladno tomu, povrijeđujemo one koji nas uistinu vole, a jurimo one koji nas se boje voljeti ili to jednostavno ne žele.

Gradimo oko sebe zidove koje, kada bismo srušili, vidjeli bismo da se iza njih krije pregršt skrivenih ljepota – odnosi koji imaju potencijala, poslovi koji traže upravo nas, prilike koje čekaju da im se dogodimo.

Netko jedva čeka druženje s tobom. Netko jedva čeka da ga pozoveš na kavu. Netko te smatra zanimljivom, lijepom, pametnom i vrijednom osobom, iako ti ili onaj koji te povrijedio smatrate drugačije. Nekoga usrećiš samom svojom pojavom, pa čak i u trenutcima u kojima si tužan i odlučiš to podijeliti s njim.

Ako te netko voli svim srcem, usrećit će ga sama tvoja prisutnost. Nećeš mu se imati potrebu pravdati za svoje postupke jer će te trebati i voljeti baš takvoga kakav jesi.

Ako prednosti nekoga odnosa moraš na silu izvlačiti iz sebe, on nije za tebe. Prestani se, stoga, zadovoljavati prosjekom i mrvicama koje ti netko povremeno daje. Drugi netko jedva čeka da ti pruži cijelo nebo.

Jer upravo to i zaslužuješ.

Zaslužuješ one koji ostaju, a ne koji odlaze pa se vraćaju.

Zaslužuješ voljeti i biti voljen, sam po sebi – sa svim svojim nesavršenostima, pogreškama i bolnom prošlošću.

Nažalost, više je onih koji ti neće biti u stanju pružiti ljubav.

Malo ljudi, a samo ti znaš o kojim je osobama riječ, ipak hoće. Njih cijeni, a ostale otpiši. Zauvijek.