Ana Ajhenberger studentica je treće godine preddiplomskog studija Medijska kultura na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Taj je fakultet, kako kaže, odlučila upisati zato što je željela studij koji će joj omogućiti interaktivno i dinamično učenje, a ne samo suhoparno štrebanje.

– Oduvijek su me privlačile društvene i humanističke znanosti, a posebice me interesira kultura i umjetnost. Kada sam vidjela program studija nije bilo upitno što ću upisati s obzirom na to da na Medijskoj kulturi mogu učiti o medijima i kulturi i umjetnosti – istaknula je. Dodaje i da se studij razlikuje od ostalih fakulteta po većoj interakciji, opuštenijoj atmosferi i prijateljskoj suradnji profesora i kolega.

– Prostora za kreativno izražavanje ima, iako bi se moglo još poraditi na tome, ali naš smjer je relativno nov tako da smatram da ima još vremena za napredak i proširenje mogućnosti koje bi se mogle pružiti studentima. –

Unatoč tomu, Ana otvoreno iskazuje svoju ljubav prema studiju koja se, između ostaloga, očituje kroz njezino redovito pohađanje nastave, aktivno sudjelovanje na predavanjima i izvršavanje svih obveza u zadanom roku. Njezina je angažiranost rezultirala i nedavnim osvajanjem Dekaničine nagrade za postignut uspjeh tijekom studija. Na pitanje što je ono što ju na fakultetu najviše motivira na učenje, spremno odgovara da je samoj sebi velika motivacija, ali da ju na vrijedan i marljiv rad potiče želja da postigne nešto kada je već tu.

– Inače, jako volim obavljati stvari na vrijeme, a ne ostavljati ih za kasnije pa je vjerojatno i to jedna vrsta motivacije. Također smatram da se isplati truditi jer će se s vremenom to isplatiti, ako ne u ovom trenutku, onda kasnije; svaki uspjeh, pa i onaj najmanji, motivira me za daljnje ulaganje i trud – kaže.

Osim što je izvrsna studentica u teorijskom dijelu gradiva, super se snalazi i u praktičnoj nastavi. Tako je s kolegama Lorom Vukušić, Šimunom Padovanom i Ivom Martinović nedavno nagrađena za najbolji studentski videouradak o borbi protiv širenja govora mržnje.

– Riječ je o projektu u sklopu kolegija Medijska pismenost i civilno društvo na kojemu sam radila s kolegama s kojima od prve godine surađujem na sličnim stvarima tako da suradnja s njima nikada nije radni zadatak, nego je opušteno druženje koje ponekad rezultira i ovakvim uspjehom. –

U videu se, opisuje, pojavljuje dvoje glumaca – muški i ženski, čija se lica izmjenjuju, a pojavljuju se i uvredljive poruke na ekranu koje izazivaju njihovu promjenu emocija. Glumica se počinje prekrivati crnom bojom kako poruke postaju zlobnije, dok glumcu počinju curiti crne suze. Sukladno tomu, Ana nam otkriva i glavnu poruku videa.

– Uz pomoću dvoje glumaca i određene simbolike postignute crnom bojom htjeli smo postići jednu suptilnu poruku da govor mržnje itekako ostavlja neizbrisiv trag na svakome. Malo smo se poigrali i zamjenom uloga, što se tiče suza, kako bismo pokazali da ni muškarci nisu otporni na uvrede i ponižavanje drugih. Takve poruke bole i muške i ženske osobe jednako. –

Uz povremeno snimanje videa i uspješno studiranje, ova svestrana umjetnica ima još mnogo hobija – piše pjesme, svira gitaru i kvalir te slika. Inspiracija za umjetničko stvaranje, tvrdi, dođe joj sama od sebe.

– Recimo, kada čujem neku pjesmu koja me oraspoloži poželim ju naučiti svirati na gitari ili klaviru. Isto je i sa slikama – jako volim slikati pjezaže i kada vidim neki ruralni, spokojan krajolik, jednostavno ga poželim prebaciti na papir. Što se tiče pisanja pjesama, one su mi svojevrsni dnevnik, tako da razmišljanja i osjećaje samo prebacim u stihove. –

Ipak, kaže da joj je fakultet prioritet i prvo uvijek riješi obveze koje ima, a potom vrijeme koje ostane posvećuje hobijima.

– Sve je to vezano uz dobru organizaciju. Nekada hobije malo ostavim po strani dok ne riješim druge stvari i onda, kada trebam odmor za glavu, uzmem gitaru ili slikam nešto – navodi. Na pitanje koju bi aktivnost izvan fakulteta izdvojila kao najdražu ne može dati jednoznačan odgovor jer ju previše toga zanima.

– Teško pitanje, s obzirom na to da u određenom trenutku određenu aktivnost smatram dražom, ali ako bih generalno gledala, rekla bih slikanje i pisanje pjesama. U tim trenutcima se najbolje mogu isključiti iz svega i maksimalno se fokusirati na ono što je na papiru. Gitara i klavir su druge dvije ljubavi za koje ne mogu odrediti što mi je draže – puno ovisi i o raspoloženju u kakvom se nalazim. U jednom periodu više sam posvećena gitari, pogotovo na druženjima, dok se u svoja četiri zida volim opustiti uz klavir. –

U budućnosti bi, otkriva, voljela raditi u prosvjeti, ali neovisno o tomu – smatra da će uvijek pronaći vrijeme za svoje hobije.

– Najviše me zanima slikanje zato što je to područje koje uvijek može biti prošireno, drugačije i inovativno, a ujedno je i jako opuštajuće. –

Mladima i ostalim studentima za kraj poručuje da upišu ono što ih stvarno zanima i da se bave onim što vole.

– Nikada nije kasno započeti neki hobi, a jednom će se isplatiti sve ono čime se bavimo. Iako zvuči kao klišej, mladi svakako trebaju uživati u danima studiranja jer sve su obveze, ispiti i učenje zapravo slatke muke uz koje stignemo uživati dok smo još mladi. –

Slažemo se sa svime i vjerujemo, u konačnici, da će Ana prvenstveno vlastitim primjerom kao i do sada nastaviti pokazivati svojim kolegama da se, uz malo truda, dobre volje i vrijednog rada može mnogo toga postići i biti prepoznato. Spomenuti video naziva Pazi što govoriš! može se pogledati na Youtube kanalu Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Ova talentirana studentica zasigurno u svojoj kreativnoj riznici čuva još mnogo toga, a to pokazuju dosadašnji rezultati i uspjeh tijekom studiranja koji svakako doprinosi radu i ugledu našeg fakulteta.

Intervju je izvorno objavljen u časopisu Notan.