Zašto je PowerPoint „zlo”?

Edward Tufte američki je statičar i profesor politologije, informatičkih znanosti i statistike na Sveučilištu Yale. Osim što ima titulu doktora znanosti, do sada se istaknuo svojim aktivnim i nadasve stručnim djelovanjem na području informacijskoga dizajna.

Sukladno tomu, smatra se da je upravo Tufte začetnik suvremene vizualizacije podataka koju predstavlja u svojim knjigama naziva The Visual Display of Quantitative Information, Envisioning Information i Visual Explanation. Nadalje, Tufte zagovara vizualnu estetiku, komunikaciju sa što više prostorno i kreativno osmišljenih elemenata, grafičku izvrsnost i bogatstvo ilustrativnih zapisa u svijetu multimedijske kulture.

Nastavno na njegovu poetiku, jedan je od najraširenijih medijskih alata u svijetu koji, između ostaloga, služi vizualnom prikazivanju podataka Microsoft PowerPoint. Svake se godine izradi i do nekoliko stotina milijuna primjeraka PowerPoint prezentacija koje objedinjuju različite teme iz raznih područja ljudskoga djelovanja. Projekcije se navedenoga formata najviše izlažu u korporativnoj Americi, projektnim uredima, vladinim birokracijama, školama i fakultetima te ostalim ustanovama diljem svijeta.

Budući da je tehnologija napredovala, većina je ljudi naviknula na izlaganja na takav način i zapravo i ne razmišlja o nedostatcima koje PowerPoint, kao i sve ostalo što je vezano uz medije, svakako ima. Moderni se čovjek fokusira isključivo na prednosti koje spomenuti program pruža i želi iskoristiti sve njegove blagodati, a to su vizualnost, preglednost, jasnoća, suvremeni dizajn, raznolikost boja i druge mogućnosti kojih je uistinu bezbroj. PowerPoint je prezentacija, u konačnici, lako prenosiva te se može sačuvati na različite načine i u raznim oblicima, a to ju čini uvijek dostupnom.

Međutim, Edward Tufte veliki je protivnik Microsoft PowerPoint-a, odnosno načina na koji se navedeni program u današnjem smislu upotrebljava. Tufte, prije svega, ističe da se izlaganjem PowerPoint prezentacija fokus stavlja na sve drugo, osim na sadržaj koji bi suštinski trebao biti najvažniji dio onoga što se želi prenijeti na publiku. PowerPoint sam po sebi prvenstveno ne podnosi pretjeranu količinu teksta na svojim slajdovima jer ona ne izgleda dovoljno efektno i ne postiže vizualni učinak. U takvom slučaju publici vrlo lako pada koncentracija te se ona kreće zabavljati nečim drugim.

Sukladno tomu, nužno je da se sadržaj koji se izlaže prilagodi izgledu PowerPoint prezentacije tako da se rečenice skrate u natuknice, odnosno da se cjelokupni tekst pojednostavi i takav prenese na projekciju, uz poželjne dodatke poput fotografija, ilustracija, slika i, naravno, kreativno osmišljenog dizajna koji privlači poglede prisutnih.

Tufte, stoga, tvrdi da se upravo takvim postupkom, odnosno pretvaranjem nadasve važnog znanstvenog sadržaja u tek slova, riječi ili kratice na slajdovima umanjuje njegova vrijednost i značaj. Znanost se, prema njegovom mišljenju, tako počinje poistovjećivati sa sadržajem objašnjenim u svega nekoliko prikazanih slajdova, a time se ruši cjelokupna koncepcija odgojno-obrazovnog procesa. U konačnici, gradivo pritom ne može biti u potpunosti preneseno, ili barem ne na odgovarajući način.

Nadalje, Tufte smatra da je riječ o velikoj poteškoći i u kontekstu spomenutoga obrazovanja budući da je upravo edukacija temelj budućem djelovanju u znanstvenom, odnosno poslovnom svijetu. Na mnogim se fakultetima i u školama zagovara korištenje PowerPoint prezentacija i predstavljanje gradiva na taj način. Čak i profesori svoja predavanja sve više provode uz projekcije izrađene u Microsoft PowerPoint-u te ih šalju mailom učenicima i studentima kao materijale za pripremu ispita.

Možda to i nije toliki problem, smatra Tufte, koliko je stvar u tomu što polaznici svjesno ili nesvjesno stvaraju dojam da je gradivo prikazano u navedenom programu objektivno, vjerodostojno i relevantno te da ga se, s obzirom na to, može i treba poistovjetiti sa znanošću, iako je riječ uglavnom o natuknicama popraćenima ponekom fotografijom.

Osim toga, mnogi se učenici i studenti ne razumiju u vizualni segment korištenja PowerPoint prezentacija koji ima presudnu važnost. Kako je spomenuto, prezentacije koje nisu vizualno lijepe ili pak sadrže previše teksta odvlače pažnju publici. Također, ne smatraju se kvalitetno izrađenima, a i na taj se način vrednuju, bez obzira na to što njihov izlagač možda posjeduje širok spektar znanja o području koje iznosi.

S druge strane, polaznik koji nema mnogo znanja o temi može izraditi izvrsnu vizualno obogaćenu prezentaciju te ga to, u konačnici, može dovesti do bolje ocjene, što svakako ne bi trebao biti cilj vrednovanja ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda.

Kako bi ipak zadržao pozornost slušatelja i uspješno prenio gradivo na publiku, Tufte predlaže da se PowerPoint prezentacije zamijene tekstovima koji će se podijeliti slušateljima, a koje će oni potom pročitati kroz pet do deset minuta. Nakon toga, uslijedit će zajednička rasprava o pročitanomu.

Zaključno, Tufte smatra da tako publika ima dovoljno vremena promisliti o gradivu koje je ispred njih, a da je pritom riječ o preglednom, cjelovitom i ne previše zahtjevnom uvidu u srž poruke koja treba biti prenesena, za razliku od Microsoft PowerPoint-a koji se fokusira na ponekad pretjeranu stilizaciju i vlastitu vizualnost.