Hrvatska periodika raznoliki je medij čije širenje nisu uspjeli spriječiti ni mnogobrojni ratovi, kao ni političke, gospodarske, kulturne i društvene promjene u državi. Štoviše, okolina koja je postojala do polovice 20. stoljeća pogodovala je razvoju časopisa različitih vrsta pa su tako, primjerice, svoj puni potencijal doživjela brojna znanstvena, pedagoška, umjetnička i književna izdanja.

Časopisi su sve više počeli utjecati na ubrzani razvoj kulturnoga života, ali i na društveni poredak – žene su napokon dobile pravo glasa i mogućnost da se ravnopravno obrazuju i rade, a aktualne znanstvene informacije više nisu bile dio samo kanonskih djela, nego i periodičnih publikacija.

Navedena se tradicija nastavila i tijekom 50-ih i 60-ih godina istoga stoljeća, iako u malo drugačijem smjeru. Naime, u spomenutom razdoblju jugoslavenske države došlo je do sve veće urbanizacije gradova i ubrzane industrijalizacije, a time ponovno i do korjenitih promjena u društvu koje su se primarno odnosile na obitelji. Tadašnje ruralne obitelji sve su više zamjenjivale one manje koje su uglavnom prisutne i danas, a sastoje se isključivo od supružnika i njihove djece, bez članova šire rodbine. Obitelji su se masovno selile iz sela u gradove te započinjale potpuno drugačije živote u modernijim stanovima, kućama i poslovnom okruženju u kojemu su ravnopravno sudjelovali i muškarci i žene.

Budući da je takav novonastali životni stil trebalo opisati, došlo je do pojave časopisa koji su se bavili ženskom ravnopravnošću, odgojem djece u suvremenim okolnostima, brigom za dom i obitelj te bračnim odnosima. Najpoznatije periodične publikacije u tom kontekstu svakako su zagrebački Svijet i beogradski Bazar. Spomenuti časopisi obrađivali su, između ostaloga, tadašnju (a i današnju) aktualnu problematiku tzv. nuklearnih obitelji u kojima se promovira emancipacija žene i njezina sve više razvijena neovisnost u odnosu na muža.

Kroz različite reklame, karikature, crteže, problemske članke, pa čak i viceve nastojali su prikazati različite situacije karakteristične za moderne obitelji i brakove kao što su neslaganje muža s punicom ili žene sa svekrvom, manjak međusobne privlačnosti nakon dugogodišnjeg zajedničkog života, muževa nesposobnost ili pak lijenost za obavljanje kućanskih poslova i dječja neposlušnost. Analizirale su se, u konačnici, i mnoge ozbiljne teme poput preljuba, financija i rodne ravnopravnosti.

Na razvoj kulture i društva u Hrvatskoj utjecala je i – hrvatska periodika

U drugoj se polovici 60-ih godina promijenio cjelokupni koncept periodike te su se časopisi više okrenuli opisivanju važnosti intime unutar brakova. Sukladno tomu, počeli su nuditi praktična rješenja i savjete za održavanje, odnosno spašavanje obitelji u okolini koja je postajala sve ubrzanija i ponekad osuđivački nastrojena prema bračnomu životu.

Nažalost, očitovala se i kontradiktornost časopisa – iako su promovirali obiteljski sklad i ravnopravnost, žene koje nisu bile udane ili su bile rastavljene samohrane majke često su bile prikazivane u kontekstu istovremenog ohrabrivanja i sažaljenja. U konačnici, takav je prikaz ostavio duboki trag u društvu sve do današnjih dana, a njegova je prisutnost vidljiva u svakodnevnom širenju predrasuda i rodnih stereotipa.

Osim pisanja o tadašnjem aktualnom društvenom poretku, časopisi su promovirali noviju hrvatsku književnost, kao što su to činili za vrijeme ilirskoga, a potom i avangardnoga pokreta. Periodične publikacije kao što su Krugovi, Pitanja, Razlog, Off i Quorum okupljali su brojne poznate autore poput Antuna Šoljana, Josipa Pupačića, Ivana Slamniga, Slobodana Novaka, Slavka Mihalića, Danijela Dragojevića i ostalih koji su promicali pjesništvo, esejistiku, književnu kritiku, individualno stvaranje, slobodu pisanja, intermedijalnost i umjetnost u svoj svojoj punini. Tako su se objavljivanjem proze i poezije zalagali za čisto izvorno kreativno stvaranje, a time su dali hrvatskoj periodici potpuno drugačiji, nadasve suvremeniji značaj i približili književnost svakodnevnom čovjeku.

Svojevrsna prekretnica u razvoju hrvatske periodike svakako je Domovinski rat koji je ostavio svoj utjecaj na cjelokupni historiografski diskurs Republike Hrvatske. Ratno je razdoblje postalo predmet mnogih znanstvenih istraživanja i rasprava, a time i politoloških, socioloških, pravnih i demografskih periodičnih publikacija.

Već u prosincu 1991. godine izašao je novi broj akademskoga časopisa naziva Politička misao u kojemu su brojni politolozi, pravnici i povjesničari izrazili svoje mišljenje o novonastalim okolnostima te proveli analizu društvenih prilika prouzrokovanih ratnim zbivanjima. Budući da je vladala uvriježena predrasuda da je rat između Hrvata i Srba isključivo posljedica njihovog dugogodišnjeg neslaganja, spomenuto je časopisno izdanje progovorilo i o dotadašnjem odnosu dvaju naroda te prikazalo rat kao agresiju Srbije na Hrvatsku.

Uz navedenu politološku periodičnu publikaciju, ratnim temama bavili su se i časopisi koji su bili usredotočeni na, primjerice, regionalnu i zavičajnu povijest. U tom je kontekstu potrebno spomenuti Dubrovačke horizonte i Domete. Ipak, rat je bila vijest koja nije bila samo predmet mnogobrojnih rasprava, nego i ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Jedan od takvih časopisa nesumnjivo su bila Društvena istraživanja koja su u pojedinim brojevima na znanstveni način progovarala o vojnim, političkim, demografskim i sociološkim okvirima tadašnje države.

Sukladno tomu, takve su publikacije bile iznimno raznolike i bogate stručnim radovima i detaljnim ratnim bibliografijama, ali njihov se nedostatak temeljio na smanjenoj kvaliteti iznesenih podataka. Budući da je arhivska građa bila slabo dostupna, glavne izvore informacija činili su televizijski i radijski prilozi, tiskane novine i znanstvena literatura. Promatrajući situaciju iz današnje perspektive, moguće je zaključiti da je još u tom teškom razdoblju vidljiv značaj ostalih relevantnih i tada već unazad nekoliko desetljeća postojećih medija koji su pripomogli širenju hrvatske periodike na pravilnim temeljima.

Časopisni medij koji se u gotovo svim svojim rubrikama i do današnjega dana bavi isključivo fenomenom Domovinskoga rata jest Polemos – časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira. Navedena periodična publikacija osnovana je 1998. godine s ciljem izvještavanja o ratnim posljedicama iz različitih perspektiva, odnosno na temelju provedenih socioloških, psiholoških, ekonomskih, demografskih, medicinskih, političkih, vojno-povijesnih i antropoloških istraživanja.

Već u kreiranju prvih brojeva spomenutoga časopisa sudjelovali su poznati sociolozi Ozren Žunec i Tarik Kulenović, a svoj je rad o operaciji Vihor 1999. godine objavio i brigadni general Vlado Hodalj. Iako izlazi svega dva puta godišnje, Polemos je opstao kao relevantan izvor o ratnim zbivanjima sve do današnjih dana te nije spriječen da na znanstveno utemeljenim činjenicama slobodno, snažno i odgovorno propituje ratne događaje, time ne potičući mržnju, nego međunarodni dijalog i demokraciju.

Kvaliteta radova o Domovinskom ratu došla je na vidjelo u početnim godinama 21. stoljeća. S razvojem informatičke tehnologije i novih medija pronalaze se načini širenja ostalih periodičnih publikacija koje bi možda bile zaboravljene, a znanstvena literatura postaje sve dostupnija širokom broju ljudi.

Kao jedan od vodećih izvora informacija o općenitoj hrvatskoj povijesti počinje se smatrati Časopis za suvremenu povijest čije je prvo izdanje objavljeno još 1969. godine. Hrvatski institut za povijest 2006. godine pokreće još jednu sličnu periodičnu publikaciju naziva Review of Croatian History koja i na stranim jezicima pouzdano opisuje hrvatsku historiografiju.

U konačnici, osnivaju se internetski portali kao što su Hrčak i Portal digitaliziranih starih hrvatskih časopisa na kojemu se mogu prelistati i mnoga stara časopisna izdanja. Novi mediji 21. stoljeća omogućuju da se časopisi različitih vrsta i tematika i dalje uspješno nastavljaju širiti i djelovati u društvu, kao što to čine internet, televizija, radio i novine.

Iako to možda nije očito, hrvatska periodika ponovno doživljava proces preobrazbe koji se ovoga puta temelji na još suvremenijem razvoju, a time svakako i dostupnijem gotovo svakomu čovjeku.