Hrvatska periodika jedan je od relevantnih i raširenih medija današnjice u znanstvenom, ekonomskom, gospodarskom, kulturnom i političkom smislu. S pojavom prvog časopisa u Francuskoj 1665. godine, ljudi su postali sve više informiraniji, želeći i sami kreirati sadržaj koji će uvelike doprinijeti prijenosu i širenju znanja na sve ljude, neovisno o njihovom društvenom statusu. Naravno, u srednjem se vijeku na to gledalo drugačije pa je pristup znanju i aktualnim informacijama imalo samo bogato pučanstvo, dok je robovima i općenito siromašnim ljudima to bilo onemogućeno.

Časopisi svojom raznovrsnošću, kreativnošću, dinamičnošću i aktualnošću od svojih začetaka pružaju mogućnost širenja podataka i tako počinju sve više utjecati na razvoj kulture i novog društva. U časopisima kao što je spomenuti Journal des savants uvijek su se nastojale objavljivati ne samo važne informacije iz različitih životnih područja, nego su se iznosile i osobne recenzije te preporuke stručnjaka i znanstvenika za pojedina djela. Publici su časopisi postajali sve zanimljiviji, između ostaloga, jer nisu bili fokusirani isključivo na vijesti – u njima se uistinu od samoga početka mogao pronaći raznoliki sadržaj koji je progovarao o aktualnim temama, ali i o svemu onomu što zanima čitatelje.

Prvi specijalizirani časopisi javljaju se u 18. stoljeću, a njihova popularnost ipak najviše raste u 19. kada ih dobiva sve više naroda, uključujući i Hrvate. Prvi se hrvatski časopis zvao Agramer Theater Journal, a objavljen je 1815. godine na njemačkom jeziku. Tada je, naravno, još uvijek bio prisutan germanski utjecaj na hrvatsko stanovništvo, ali i on polako jenjava izlaženjem Gajeve Danice 1835. godine.

Naime, Ljudevit Gaj začetnik je hrvatskog narodnog preporoda koji je propagirao u svojemu spomenutom prilogu Narodnim novinama. Koristio je upravo novine kao prikladni medij za širenje svojega pokreta kroz Danicu jer su one u to političko vrijeme bile iznimno čitane i imale veliki utjecaj na društvo. Sukladno tomu, njegov je pokret ostavio trag na hrvatskoj periodici i općenito kulturnoj slici Hrvatske, ali i na ovaj ili onaj način pridonio širenju časopisa u tadašnje vrijeme budući da je ipak bila riječ o prvoj periodičnoj publikaciji na hrvatskom jeziku.

Nakon Danice, točnije 1842. godine izlazi prvi stručni časopis Gospodarski list. U kontekstu utjecaja periodike na kulturu, još je značajnija činjenica da iste godine izlazi smotra za književnost, umjetnost i narodni život naziva Kolo. Kao što i sam opis govori, riječ je o programu koji je okupljao vrhunske umjetnike i književne autore toga doba na jedno mjesto koji su, svojim radom i djelovanjem u časopisima, uspjeli pridonijeti razvoju kulturnog društva.

Pomoću časopisa kao što su Zora Dalmatinska, Bosanski Prijatelj, Dubrovnik, Neven i Slavonac usustavio se hrvatski jezik koji danas poznajemo, ali u punom je sjaju zasjala i književnost. Mnogi su pjesnici dobili priliku sudjelovati u njihovom stvaranju, a ta je činjenica uvelike doprinijela tomu da se pročuju njihova imena i počne ih se smatrati vrhunskim umjetnicima sve do današnjih dana.

Svoje mjesto u hrvatskoj periodici kroz 19., ali i 20. stoljeće dobili su i brojni romani kao što su Lorkovićeva Ispovijest (prvi hrvatski epistoralni roman), Becićeva Kletva nevjere (prvi hrvatski ljubavni roman), Zagorkina Kneginja iz Petrinjske ulice (prvi hrvatski krimić) i Šufflayev Na Pacifiku (prvi hrvatski utopijski roman). Uvode se, u konačnici, nove književno-publicističke forme poput feljtona, eseja, polemika, recenzija i književnih kritika spomenutih na početku.

Ubrzo će doći i do pojave kolumni koje su danas iznimno raširene unutar brojnih periodičnih publikacija, portala, časopisa i magazina. Iznošenjem stavova i misli određenih stručnih autora i znanstvenika, kolumne na isti način doprinose stvaranju kulturnog društva. Književnost u tom smislu konačno postaje popularna pojava budući da više nije riječ o kanonskim djelima koja se proučavaju u sklopu formalnog obrazovanja ili crkvenog nauka, nego o možda i kraćim tekstovima koji obrađuju problematiku suvremenog društva i time postaju sve bliži publici koja ih vjerno čita.

Osim književnoga, časopisi aktivno sudjeluju u kreiranju znanstvenoga života društva. Drugu polovicu 19. stoljeća obilježila je, između ostaloga, pojava znanstvenih časopisa kao što su Arkiv za pověstnicu jugoslavensku (1851.), pedagoški časopis Napredak (1859.), Književnik (1864.) te Vienac (1869.) kao središnji književni časopis toga razdoblja i jedna od najpoznatijih hrvatskih periodičnih publikacija današnjice.

Situacija se ne mijenja značajnije sve do kraja 19. stoljeća – mnoga znanstvena i strukovna udruženja nastavljaju uspješno osnivati i voditi vlastite publikacije te time doprinositi napretku znanstvenih spoznaja, ali i samoj znanosti kao disciplini koja se ionako u to vrijeme počinje sve više razvijati diljem svijeta.

Početkom 20. stoljeća, hrvatska periodika počinje sve više progovarati o humanističkim znanostima i društvenim problemima. Sukladno tomu, najpoznatiji su časopis u tom kontekstu Koprive iz 1906. godine, a iste godine izlazi i jedan od poznatih časopisa naziva Suvremenik. U stvaranje kulturnog sadržaja za publiku sve se više uključuju i žene, budući da je do tada u umjetnosti, književnosti, pa i u znanosti dominirao muški spol.

Jedna od najaktivnijih i najistaknutijih autorica svakako je bila Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska novinarka koja se svojim trudom, upornošću i neospornim talentom za pisanje nadasve izborila za tu poziciju. Svojim je radom, između ostaloga, doprinijela aktivnom uključivanju žena u novinarstvo i umjetnost jer su do tada one bile isključivo pasivni primatelji plasiranih informacija, neovisno o kojem je području bila riječ.

Jurić Zagorka pisala je za Obzor, Jutarnji list, Novosti, Vijenac i sarajevsku Nadu, a 1925. godine kreće potpuno samostalno djelovati pokretanjem Ženskog lista. Časopis je, naime, bio namijenjen ženama svih društvenih slojeva i obrađivao aktualne teme do kojih su žene do tada teško dolazile. Ipak, nudio je i zabavni te nadasve korisni sadržaj kao što su, primjerice, praktični kućanski savjeti koji su bili od velikog značaja ženama kao isključivo tadašnjim kućanicama. Karijeru Marije Jurić Zagorke obilježio je i časopis Hrvatica u kojemu se doticala važnosti ženskog prava glasa i prava na njihovo aktivno sudjelovanje u kulturi. U konačnici, tako je zaokružila utjecaj hrvatske periodike sve do gotovo polovice 20. stoljeća, nastojeći ukloniti rodne stereotipe stvaranjem kvalitetnog kulturnog sadržaja.

Na izdavanje novih periodičnih publikacija uvelike su utjecala i dva svjetska rata, ali i međuratno razdoblje. Moguće je zaključiti da je periodika do toga vremena provodila utjecaj na društvo, a potom su različite društvene okolnosti počele utjecati na nju. Tako su, primjerice, baš u vrijeme međuraća nastali brojni časopisi koji govore upravo o političkim zbivanjima, ali bilo je i onih koji su se bavili drugim temama kako bi ljudima skrenuli misli od problema. Riječ je o časopisima kao što su Hrvatski sjever, Kazališni list, Stolarske novine, Novo sunce, Slavonska pčela, Zviezda, Mi, Književni prilog, Fotograf, Hrvatska pčela, Reporter, Glasnik družtva slavonskih liečnika i ostali koji su izlazili na području Slavonije.

U to su vrijeme svoje mjesto u hrvatskim časopisima ponovno, između ostalih, bili pronašli i različiti književnici. U konačnici, takve su publikacije značajno pozitivno utjecale na nastavak ljudske komunikacije u smislu širenja kreativnog umjetničkog sadržaja, unatoč posljedicama koje je rat donio i ostavio za sobom. Naravno, takvi su teški trenutci pokazali snagu hrvatske periodike koja je opstala kao iznimno moćan medij i do današnjih dana.

Proučavajući hrvatsku periodiku do polovice 20. stoljeća, moguće je složiti cjelokupnu sliku tadašnjeg društva u kontekstu kulture, ali i brojnih drugih područja poput znanosti, gospodarstva, umjetnosti i politike. Prije svega, časopis je već u to vrijeme bio medij s mnogo većim utjecajem na društvo od bilo kakvih velikih i ne manje važnih kanonskih djela. On je, naime, od samog početka aktualizirao mnoge probleme i uspio ih približiti širokoj masi ljudi, što prije njegove pojave nije bilo moguće.

Također, velikom je broju ljudi omogućio da se bavi umjetnošću i književnošću na nadasve kreativni način – čitajući i sudjelujući u kreiranju zanimljivih i šarolikih periodičnih publikacija. Časopisni medij, konačno, osim što utječe na razvoj kulture i društva – i sam predstavlja interesantan kulturološki fenomen.