Živimo u vremenu u kojemu se mnogo toga relativizira. Način je života izrazito ubrzan i rijetko tko promišlja o značenju mnogih situacija, osjećaja, postupaka i riječi. Ljudi se sve više razbacuju različitim izrazima kao da je riječ o nekakvoj potrošnoj robi, a da često nisu svjesni njihove prave vrijednosti i podrijetla.

Slična se situacija nedavno dogodila i meni. U naletu emocija rekla sam svojemu dečku da ga obožavam, na što mi je odgovorio da se obožava jedino Boga.

Naravno, u tom trenutku nisam shvatila njegovu reakciju jer sam smatrala da bi bilo u redu da mi uzvrati ili da se barem nasmiješi. Danas znam da je reagirao točno onako kako je trebao.

Izraz obožavati tako je lako ušao u našu svakodnevicu – bez problema ga koristimo u razgovoru s ljudima te ga susrećemo na društvenim mrežama i različitim multimedijalnim formama.

Sukladno tomu, postalo je prirodno da nam se ta riječ s vremenom usadi u govor. Tako danas tvrdimo da obožavamo neku stvar ili sadržaj, bilo da je riječ o knjizi, filmu, pjesmi, kolegiju, poslu, hrani, piću, mjestu, gradu, koncertu i ostalim stvarima koje čine naše živote.

Međutim, nisu samo one u pitanju. Obožavamo i svoju obitelj, djecu, roditelje, partnera, prijatelja, sestru, brata i ostale bliske osobe.

Zašto to zapravo ne bi smjelo biti tako? Zar ne bi bilo primjerenije da riječ obožavam usmjerenu nekomu ili nečemu zamijenimo riječju volim ili poštujem i što to znači? Ako ne uzvratimo nekomu svoje „obožavanje”, ne znači li to našu bezosjećajnost ili čak sebičnost?

Na ta pitanja jasan odgovor daje kršćanski nauk.

– Zašto se samo Boga smije obožavati? Zašto osim Boga ne smijem obožavati i nekoga ili nešto drugo? Naš lijepi hrvatski jezik riječ obožavati definira kao iskaz osjećaja velike ljubavi, divljenja, štoviše, obožavati znači poštovati nešto ili nekoga kao božanstvo. Obožavanjem nekoga ili nečega dajem mu privilegij božanstva u mome životu, privilegij najvećega, najbitnijega, nezamjenjivoga. Gledajući stvorenu stvarnost, čak i čovjeka – vrhunac stvorene stvarnosti – tako jasno vidimo da ništa nije ni najveće ni nezamjenjivo ni neuništivo. Nijedno stvorenje nema uvjete primiti osjećaj najveće ljubavi, privilegij božanstva – ističe vlč. Stjepan Matezović.

Kada je Ivan na moje „obožavam te” odgovorio sa „obožava se samo Boga”, osjećala sam se povrijeđeno. Međutim, tada nisam bila svjesna da je on samo stavio tu riječ tamo gdje joj je mjesto – uz Boga koji je vječan i sveprisutan. Čovjek koji je pak smrtan i fizički prolazan, ne može primiti takvu vrstu ljubavi.

– Riječ obožavati znači poštovanje prema božanstvu, prema Onome tko mene nadvisuje. Ujedno iz obožavanja proizlazi i žarka ljubav koja se pretače u naše odnose. Tako onda Boga obožavamo, a svoje bližnje volimo, ljubimo, izražavamo im naklonost, odanost i prijateljstvo koje se temelji na ljubavi koju nam je Bog ostavio govoreći: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio (Iv 13,34). Iz ovoga proizlazi da čovjeka ne mogu obožavati jer on mene ne nadvisuje. On je jednako ograničen, krhak, lomljiv kao i ja, dok je Bog onaj kojega se jedinoga obožava budući da njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje (usp. Ps 148,14) – navodi vlč. Mario Žigman.

Tako se dolazi do činjenice da ako nekoga ili nešto ne obožavaš, ne znači da ga ne voliš ili da ti nije stalo do njega. Izraz obožavati nije više ili manje vrijedan od izraza voljeti, ali postoji razlika u kontekstu u kojemu se upotrebljava.

Prema riječima vlč. Žigmana, u pravilu je nemoguće obožavati nekoga ili nešto, osim ako tu osobu ili stvar ne poistovjećujemo s Bogom. Međutim, to se protivi onomu što nas Crkva uči jer, kada nekoga obožavamo, nesvjesno mu pridajemo status božanstva i time činimo svetogrđe. Kako bismo razvili temelj zdravog odnosa s bližnjima, ljubav prema njima treba proizlaziti iz naše ljubavi prema Gospodinu.

– Za razliku od stvorenja, Stvoritelj, Bog jest u svojoj biti vječan, nepromjenjiv, nezamjenjiv i stoga vrijedan iskaza najveće ljubavi koje stvorenje može pokazati, tj. obožavanje. Obožavajući stvorenu stvarnost, pa i samoga čovjeka, naša se ljubav iscrpljuje jer daje se u najvećoj mogućoj mjeri stvorenju jednakom kao što smo i sami ili čak „nižem“ od nas. S druge strane, obožavajući Boga koji je sama Ljubav, naša se ljubav umnožava te biva uvijek osvježena i nova jer prima se s izvora Stvoritelja te bivamo sposobni voljeti sva stvorenja, prirodu i bližnje kao što ih voli sam Stvoritelj, Bog. Dakle, obožavajući Boga učim se voljeti kao što voli Bog – savršeno, bezgranično, neuništivo. Obožavajući pak stvorenje ja ne mogu drugačije voljeti nego ograničeno, nesavršeno. To je ta „hijerarhija ljubavi“ – mjera obožavanja Boga daje pravu mjeru voljenja bližnjega, stvorenja – nastavlja vlč. Matezović.

Riječ obožavati ima jednako značenje i u jezičnom kontekstu. Obožavati možemo jedino božanstvo, odnosno Boga jer samo se na njega i odnosi ta riječ.

– Sama definicija riječi obožavati kaže da to znači nešto ili nekoga „poštovati kao božanstvo“. Zato samo Boga možemo obožavati jer samo On je Bog, dok za sve drugo mimo Boga koristimo termin voljeti pa zato kažemo: „volim tu osobu“, „volim svoje bližnje“, „volim tu hranu“ itd. Dakle, obožavati jedino i samo Boga, a voljeti sve ostalo, sve što je Bog stvorio: sve stvorenje i stvoreno – zaključuje vlč. Josip Ulić.

Naravno, teško je iskorijeniti nešto što činimo na podsvjesnoj razini, ni ne razmišljajući o pravom značenju toga. Neki uopće ne vide nikakav problem u poistovjećivanju izraza voljeti i obožavati, niti smatraju da griješe ako kažu da obožavaju, na primjer, neku pjesmu.

Isto tako, nekima je upravo rečenica „volim te” dublja od iskazivanog obožavanja – dapače, postoje oni koji tvrde da ako nekomu kažeš da ga obožavaš, to znači da ti je drag, ali da nemaš nekih ozbiljnih planova s tom osobom.

U konačnici, većina ljudi uglavnom ni ne razmišlja toliko o tim riječima kao što nisam ni ja, sve do trenutka kada mi nisu bile uzvraćene od strane osobe do koje mi je stalo.

Zahvaljujući tomu, danas mogu s potpunom sviješću i razumijevanjem reći da obožavam jedino Boga, a bližnjega – mamu, očuha, brata, dečka, prijateljicu – volim.