Poznati osječki glumac i studentica Medijske kulture udružili snage u filmu ,,Poruka”

Još uvijek traje razdoblje pandemije koronavirusa, a neki su ga uspjeli uistinu kvalitetno iskoristiti. Riječ je o osječkim kreativcima – glumcu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Vladimiru Tintoru i studentici treće godine preddiplomskog studija Medijska kultura Ivi Martinović. Njihov je dugogodišnji prijateljski odnos rezultirao nedavno snimljenim 12-minutnim filmom simboličnog naziva Poruka koji je izašao prije desetak dana.

Videouratkom se, navodi Vladimir, prvenstveno htjelo zabaviti ljude u danima izolacije. Osim toga, htio se ,,narugati” sebi jer smatra da je to najzdraviji način da se čovjek mijenja na bolje ili da se prihvati.

– Sam naslov filma sugerira da čekamo njegovu poruku. Iako ih izravno ne vidimo, smatram da je film pun sitnih, a važnih poruka – od toga da poanta života nije u pretjeranom shoppingu i našem komforu, preko toga da su prijatelji naša proširena obitelj, sve do onog najvažnijeg – da će sve ovo proći, a na nama je kakvi ćemo izaći iz ove situacije – ističe glumac.

Na ideju za snimanje filma došao je u želji da publici pruži utjehu.

– Budući da nas je novonastala situacija zaustavila u radu, svi mi iz Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku htjeli smo nekako ostati uz našu vjernu publiku. Tako se u suradnji sa Slavonskom televizijom rodio projekt Umjetnost iz karantene. Svatko je doma snimao monologe, poeziju ili kratke filmove za tu kolažnu emisiju koja se emitira dva puta tjedno. Tako se rodila ideja i za snimanje ovog filma. Razmišljao sam na način: da imam priliku reći publici nešto što mislim da će joj biti važno, što bi to bilo? U konačnici, mislim da je film duhovit, ali i utješan. –

Osim Ive, u filmu je sudjelovala poznata glumica Sandra Lončarić koja igra sporednu ulogu. Vladimir navodi da ih je projekt jako zabavio pa razmišljaju i o budućim suradnjama.

– Ivu i Sandru poznajem dugo te smo se poslovno i privatno poklopili. Kada se bude pojavila neka zanimljiva ideja, mislim da ćemo se baciti u vatru, kao i sada. –

Iva Martinović našla se u voice-overu na početku filma, ali i u ulozi snimatelja i montažera. Iako se time već bavi, iskustvo snimanja takve vrste videa opisuje kao nepredvidivu situaciju s kojom su se suočili, a koja je nadmašila sva njihova očekivanja.

– Snimanjem se potpuno amaterski bavim duže vrijeme, a počela sam nešto kasnije nego u slučaju s fotografijom. Početak seže još u srednjoškolske dane koji mi se sada čine daleko. Snimanje kratkog filma definitivno je nova forma koju sam upoznala, a koja je izravnija i preciznija od standardnog snimanja – otkriva.

Na pitanje kako je došlo do njezine suradnje s profesionalnim glumcima, Iva navodi da se dogodila poprilično spontano.

– S Vladom me život, sasvim slučajno, spojio još prije koju godinu i automatski se dogodio taj prijateljski klik između nas. Zanimljivo je da smo, nekoliko mjeseci prije nego što je film planiran, komentirali kako mislimo da bismo se jako lijepo slagali u profesionalnoj branši s obzirom na to da smo oboje perfekcionisti i ne volimo raditi stvari samo kako bi bile napravljene. –

Navodi, nadalje, da je imala pozitivnu tremu tijekom snimanja filma, ali da je ona sastavni dio posla i svojevrsna naznaka da nam je stalo do onoga što radimo. Naglašava i da je činjenica da je riječ o poznatim glumcima bila dodatni plus na trud i ljubav koju su ostavili u filmu.

– Još sam pod dojmom cijelog filma i energije koja se uložila u njega. Činjenica je da je Vladimir, kao dio svog posla unutar zajednice Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, dobio zadatak snimiti nešto dramskog karaktera za Slavonsku televiziju. Htjeli smo se, stoga, pozabaviti nečime što je trenutno aktualno, a nakon gledanja ostavlja dobar osjećaj. Igrali smo se sa žanrovima, a Vladimirova kolegica Sandra sjajno se uklopila u cijelu priču. –

Iva, prije svega, studira na Odsjeku za kulturu, medije i menadžment u Osijeku. Ističe da joj studij pruža brojne mogućnosti u obliku prakse i znanja vezanih uz snimanje.

– Na mom su studiju tek nedavno osnovani kolegiji koji pružaju veći spektar znanja i vještina koja me zanimaju. Imamo, doduše, i sada neke koji približno pokrivaju tu tematiku, što nekomu tko želi ući u taj svijet i vidjeti kako stvari funkcioniraju može biti sasvim dovoljno. Akademija je uvijek spremna na proaktivnost i rado daje podršku svojim studentima. –

U sklopu kolegija Medijska pismenost i civilno društvo, Iva je nedavno s kolegama nagrađena za kratki videouradak na temu govora mržnje. Na pitanje, stoga, što možemo očekivati od nje u budućnosti, odgovara da ju opisuju kao nepredvidivu osobu koja ne voli pretjerano unaprijed planirati. Budući da se već može pohvaliti s nekoliko uspješnih radova na svom Youtube kanalu, nema sumnje da će se nastaviti baviti snimanjem.

Vladimir se pak u budućnosti vidi u igranju starih predstava kao što je, primjerice, Gospođica Julija. Trenutno nastupa u svojoj matičnoj kući u Osijeku i Zagrebu, gdje u sklopu MiniMini ciklusa izvodi Ježevu kućicu sa Zagrebačkom filharmonijom. Glumom se bavi još od trećeg razreda osnovne škole, a najznačajnije su mu uloge von Trappa u predstavi Moje pjesme, moji snovi, Franje u Zabranjenoj ljubavi i Petera u Unterstadtu. Posebno ističe ulogu u izvedbi Barun Trenk čiju je premijeru odgodila kolektivna karantena. Plan mu je, u konačnici, isti kao prije korone – raditi na sebi svakodnevno, korak po korak.

FOTO: Youtube/Screenshot