Zamisli da si umro i ponovno se rodio. Da si bio mrtav i oživio. Da si bio bolestan i ozdravio. Da si živio u siromaštvu, a sada si bogataš. Da si bio u zatvoru, a sada si oslobođen.

Zamisli da su ostvareni svi tvoji snovi i da o ničemu više ne sanjaš jer je sve tu. Zamisli da si proživio najgore boli i patnju, a sada ti se nudi prilika da budeš sretan. Kako bi se osjećao?

Zamisli da ti je ostalo još mjesec dana života. Ili manje. Kako bi iskoristio svoje posljednje dane na Zemlji? S kime bi provodio svoje vrijeme? Gdje bi sve išao? Koga bi sve zagrlio?

Zamisli da ti je život dao novu priliku. Zamisli da možeš krenuti od nule i započeti sve iznova. Što bi tada učinio?

Izašao bi iz kuće, zatvora ili bolnice. Hodao bi ulicom nasmijan, pomalo i zaigran, bez straha da će te netko čudno gledati kada nešto učiniš. Ne bi trošio život na tugu i razmišljanje o stvarima na koje ionako ne možeš utjecati.

Iskoristio bi svaku danu priliku. A kad ne bi bilo prilika, sam bi ih stvorio. Prišao bi toj djevojci ili dečku. Održao bi taj govor pred ljudima kojeg se toliko bojiš. Skočio bi tim padobranom od kojeg toliko strahuješ. Popeo bi se na planinu. Putovao svijetom. Plesao na kiši. Radio ono što voliš. Dao otkaz. Plakao. Smijao se. Više bi se veselio i više cijenio život.

Ne bi te bilo briga što drugi misle o tebi. Ne bi mario za tuđa ogovaranja, mišljenja i poglede u kojima se iščitava ljubomora. Gledao bi na život kao na cvijet koji treba njegovati i održavati. Prelazio bi obronke planina. Doslovno i metaforički. Sve ono za što misliš da je nemoguće postalo bi moguće.

Jer tako i jest.

Skakao bi, ma i poletio ako treba. Smijao bi se, neprestano i nekontrolirano. Ne bi mario za novac. Bio bi sretan i zadovoljan s onime što imaš. Ne bi ti bilo potrebno ništa više jer bi znao da mnogi nemaju ni za kruh.

Bio bi ti dovoljan sam život koji imaš. Ne bi tražio više od toga jer više od toga ni ne možeš dobiti, barem ne na ovom svijetu.

Uživao bi u svom poslu i u osobama s kojima radiš. Ako ti ne bi bilo lijepo na tadašnjem poslu, potrudio bi se da nađeš novi.

Uživao bi u prirodi i svemu što ona nudi. Uživao bi u nevremenu, kiši, grmljavini, oluji, suncu i oblaku. Ne bi se žalio jer pada kiša, a ti si baš tada planirao ići na kavu. Sve bi smatrao darom prirode.

 Jer tako i jest.

A što se tiče ljubavi, itekako bi se zaljubljivao, i to svakodnevno. U svaki cvijet, u svaku vlas trave, u svaki kamen, u svaku kap oceana. Bio bi zaljubljen u život. Živio bi zato da živiš, a ne zato da umreš, kako mnogi danas žive. Živio bi u jedva čekanju da dođe sutra da možeš nastaviti ostvarivati snove, a ne u konstantnom strahu što će ti donijeti budućnost.

Radio bi na sebi. Iskoristio bi svaki trenutak da napraviš nešto dobro, bilo za sebe ili za drugoga. Ako ti zaista ne bi bilo dobro zbog nečega, otišao bi u crkvu, kod liječnika ili kod prijatelja. Ne bi žalio sam sebe i ostajao u negativnoj energiji. Činio bi samo one stvari koje ti služe, a da pritom ne štetiš drugoj osobi. Na svaki bi dan gledao kao na novu priliku danu od Boga da učiniš ovaj svijet ljepšim mjestom za život.

Jer tako i jest.

Pomagao bi. Ne bi samo užurbano prošao kraj nekoga tko je u potrebi, pa makar i zakasnio na posao. Zaustavio bi se kraj tog beskućnika i kupio mu nešto. To bi učinio, makar ostao bez ičega, ali to se ne bi dogodilo jer tko dijeli, taj i dobiva. Smatrao bi da se sve događa s razlogom i da sve ima svoju pozitivnu svrhu. Da se sve zbraja negdje gore u nebu.

Bio bi sretan i zahvalan jer tebe nakon posla, škole ili faksa čeka, ako ništa drugo, topli dom i ručak koji možeš pojesti.

Jer tako i jest.

Zašto onda tako i danas ne živiš i ne razmišljaš? Što te konkretno u tome sprječava?

Vjerojatno misliš da bi ti bilo dosadno kad bi živio na takav način, kad bi sve gledao kroz ružičaste naočale i u svemu vidio ono pozitivno. Međutim, to ne mora biti tako. Dapače, u svemu bi tražio nova iskustva koja će te nečemu naučiti, a na probleme bi gledao kao na izazove koje ćeš s lakoćom riješiti.

Nikada ti ne bi bilo dosadno jer bi stalno stjecao nove vještine i znanja pomoću kojih bi mnogo toga mogao napraviti jer – znanje je moć i uvijek možemo naučiti nešto što do sada nismo znali. Pitanje je samo želje i volje.

Nikada ti ne bi bilo dosadno jer bi pomogao svojoj majci ili ocu kad se vratiš kući. Ili bolesnoj susjedi. Uvijek ima onih kojima je pomoć potrebna.

Nikada ti ne bi bilo dosadno jer bi razmišljao o tome koliko je ovaj svijet velik i neistražen. Ne bi lijeno govorio ,,ne da mi se” ili ,,ja to ne mogu” nego bi prešao u akciju.

A što mi radimo danas? Gazimo ljude i prirodu. Krademo, ali ne samo materijalne stvari nego i tuđu sreću. Na ulici se okrećemo za mirisom brze hrane ili zvukom pada novčića, a ne čujemo pjev ptica, šuštanje lišća i ne osjetimo miris tek procvalog cvijeća.

Smeta nam jako sunce, a ne smeta nam jaka buka automobila i užurbanost.

Smeta nam tuđi uspjeh, a ne smeta nam naš ostanak u zoni komfora i nedostatak želje da se mijenjamo.

Žurimo na tramvaje, autobuse, vlakove i letove. Mrzimo sve oko sebe, a najviše sami sebe. Žmirimo na tuđu bol i patnju. Uzimamo iz gladnih usta, a da toga često nismo ni svjesni. Vičemo jedni na druge. Psujemo svijet u kojemu živimo. Proklinjemo brata ili sestru. Svakoj osobi tražimo manu samo kako bismo mogli ,,popravljati” svoje i hraniti svoje komplekse.

To ne ide tako.

Počnimo gledati na život onim očima kakvim on zaista i jest – savršen. Kakav god da je i koliko god poteškoća u njemu imali.

Počnimo se odnositi jedni prema drugima u skladu sa životom koji nam je darovan – s ljubavlju. Nećemo vječno biti ovdje, ali naš način života utjecat će na živote drugih ljudi koji će ostati iza nas.

Znam da je ponekad teško tako razmišljati. Možda upravo ti koji čitaš ovo imaš neku dijagnozu. Možda te cura prevarila. Možda te dečko ostavio. Možda ti je mama u bolnici. Možda si izgubio blisku osobu.

Međutim, živiš! Živiš zato da bi naučio nositi se s preprekama i pobijediti ih te, u konačnici, iz njih izaći jači i slobodniji. Sve možeš zato što živiš.

Samo zamisli da si umro i ponovno se rodio. Da si bio mrtav i oživio. Da si bio bolestan i ozdravio. Da si živio u siromaštvu, a sada si bogataš. Da si bio u zatvoru, a sada si oslobođen.

Zamisli da ti je život dao novu priliku. Jednom više nećeš ni to moći.