Kristina Penava, nadarena likovna umjetnica i studentica diplomskog studija Ilustracije na AUKOS-u

Kristina Penava 27-godišnja je umjetnica rođena u Altdorfu u Švicarskoj. Završila je Prirodoslovno-matematičku gimnaziju A. G. Matoša u Đakovu te upisala Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Privremeno ga stavlja na pauzu kako bi se posvetila studiranju na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i svojoj najvećoj ljubavi – slikanju. Kristina se, naime, bavi izradom ilustracija, pisanjem kraćih tekstova i proučavanjem same umjetnosti.

Nakon završenog preddiplomskog studija Likovna kultura, upisuje diplomski studij Ilustracija na kojemu je trenutno druga godina. Svoje je talente uspjela pretočiti i u knjigu koja joj je poslužila za završetak preddiplomskog studija. Osim za izvrstan uspjeh tijekom studiranja, Kristini je nedavno dodijeljena Dekaničina nagrada za postignut uspjeh u umjetničkom radu na polju likovne umjetnosti. U budućnosti se, kaže, najviše vidi u ilustriranju pa je, sukladno tomu, trenutno na probnom razdoblju u Nakladi Ljevak gdje ilustrira čitanke, vježbenice i duplerice.

– Zanima me ilustracija u primjeni, ali i umjetnost koja nema praktičnu primjenu i samostalna je forma. Za ilustraciju se nerijetko misli da je to nešto što nije nužno vezano uz slobodnu umjetnost – npr. ilustracija za neki medicinski priručnik, tekst iz čitanke, naslovnica CD-a… Umjetnost je, s druge strane, nešto što nema praktičnu primjenu i u čemu uživaš emocionalno i duhovno – ističe Kristina.

Kristina na ReArt festivalu; Izvor: Facebook/ReArt Festival

Svoje umijeće slikanja počela je, kaže, razvijati još od malena. U djetinjstvu je, kao i većina djece, često imala kemijsku olovku u ruci kojom bi crtala čičagliše, pokemone i razne likove iz crtića i bajki. Međutim, od ostale su je djece razlikovale ljubav prema crtanju i upornost.

– Samo sam nastavila s tim. Od crtanja Snjeguljice i Pepeljuge postupno sam prelazila na neke ozbiljnije teme. Vježbaš, ne prestaješ, stalno radiš i što je najvažnije – uživaš u tome. Kako vrijeme prolazi, mislim da se tako to onda i razvija. Taj talent. –

Na pitanje kakvim se motivima i bojama najviše služi prilikom stvaranja svojih likovnih ilustracija, s osmijehom odgovara: – Svim bojama, i to što jačim. Boje su toliko dobre, volim jake boje i volim kada su gusto namazane. To mi je tako dobro. –

Motivi su i teme, tvrdi, njezine misli koje su joj zapele za oko i nešto što joj je bilo dovoljno zanimljivo da to pokuša staviti na papir.

– To uglavnom izgleda poput nekakvog dnevnika. Recimo, knjiga koju sam izradila je kao jedna svaštara, dakle, ima svega – od banalnih i smiješno površnih susjedskih razgovora, preko rutine i megalomanije, do neke nade i promišljanja o njoj. Načini na koje ti vidiš i doživljavaš sebe i načini na koji te vide drugi. Mislim da svi ponekad imamo takve upitnike iznad glave. –

Teme su Kristininih radova, sukladno tomu, životne. U njima se, smatra Kristina, svi mogu pronaći bez obzira na to što su proizašle iz uvjerenja jedne osobe. Upravo ju svakodnevni život i rad s ljudima velikim dijelom i inspirira u stvaralaštvu. Osim toga, inspiraciju crpi i iz radova drugih umjetnika.

– Nekad te inspirira neka knjiga pa poželiš napraviti nešto svoje na temelju nečega što si pročitao. To, naravno, može biti i pjesma koju si čuo ili film koji si pogledao… Inspiracija zaista dolazi odasvud. –

Kristina je, prije svega, autorica knjige Ut pictura poesis u kojoj je spojila svoj talent za pisanje i slikanje. Specifičnost je djela, prema riječima Kristinina profesora Krešimira Purgara, u tomu što se Kristina ne zaustavlja samo na umjetničkom aspektu vlastitog rada, nego nastoji povezati kreativnost s teorijskom problematikom odnosa slike i teksta.

– To nije knjiga u užem smislu riječi, koja ima 100 ili 200 stranica teksta. Riječ je o autorskom umjetničkom djelu koje se sastoji od 35 radova, pri čemu jedan rad čini slika s lijeve i tekst s desne strane. Netko može spojiti ples i film ili kazalište i klizanje, a ja sam spojila tekst i sliku iz vrlo subjektivnog razloga – oboje volim. Tekst, u ovom slučaju, ilustrira sliku, dok slika ilustrira tekst. Knjiga je tako bila pokušaj osamostaljenja ilustracije. Htjela sam provjeriti može li i ilustracija stajati kao samostalna umjetnička forma – navodi Kristina.

Kristinin rad iz knjige

Ideja da objedini svoje radove u format knjige proizašla je iz mišljenja da bi njezin rad mogao zanimati druge ljude i da bi im se mogao svidjeti. Nije željela da njezini radovi ostanu skriveni u sobi i iskoristila je priliku za kreativno izražavanje. Budući da je svakako morala napraviti završni rad, htjela je da on bude zanimljiv i svakako drugačiji od onih klasičnih radova na 30 stranica teksta o teoriji umjetnosti.

Ipak, priznaje da joj je trebalo dugo vremena da izradi sve umjetničke radove i spoji ih u jedinstvenu knjigu. Djelo je stvarala, tvrdi, dvije godine, a sam proces nije bio nimalo jednostavan.

– Prvo moraš fizički naslikati te radove. Imaš, zatim, radove koji su različitih formata pa i o tome trebaš povesti računa. Nadalje, trebaš si dati vremena da to sve pregledaš i razmisliš još o ideji koju želiš postići. Kada si i to napravio, trebaš sjesti i smisleno probati posložiti sve radove. Moraš ih dobro fotografirati i obraditi, što uključuje uspostavu balansa, kontrasta i boja. Nakon toga radiš dizajn za knjigu, slažeš prostor za predgovor, recenzije… Ima tu posla. –

Unatoč zahtjevnosti izrade, Kristina je u njoj uživala i nije u nijednom trenutku osjetila da joj je teško. Dapače, mjesecima je izrađivala knjigu jer se fokusirala na svaki detalj, a ne na to da nešto našvrlja na brzinu i takvo pusti u javnost.

– Ako ti je stalo do toga što radiš i želiš to podijeliti s nekime, onda se moraš potruditi da to bude kvalitetno. Koliko god da je neka ideja dobra, važan je i način na koji ćeš ju prezentirati. –

Kristinin rad iz knjige

U njezinu umjetničkom izražavanju uvelike joj je pomoglo i studiranje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Na izradu njezine knjige posebice je pozitivno utjecala treća godina studija jer je tada imala najviše vremena i priliku za potpuno slobodno osmišljavanje tema i motiva koje je željela slikati. Uz to, u današnjem joj stvaranju pomaže činjenica kako je svakodnevno u doticaju s umjetnicima i mladim ljudima koji imaju slične životne ambicije poput nje.

– Stalno si okružen tim vizualnim stvarima i u toj si sredini. Nalaziš se u društvu ljudi koji se također bave umjetnošću, učite jedni od drugih i međusobno si pomažete. S druge strane, kroz izložbe i predavanja stalno ti stižu informacije koje su ti potrebne u daljnjem stvaranju. –

Unatoč ljubavi prema slikarstvu, Kristina ne smatra da bi mogla živjeti isključivo od bavljenja njime, barem ne u Hrvatskoj.

– Slikarstvo jest moj poziv, ali ne vjerujem da bih mogla živjeti od njega. Od ilustracije već bih, posebice one u primjeni. Slikarstvo je, s druge strane, nešto što će biti moje zadovoljstvo i nešto što ću raditi opušteno, bezbrižno i iz čiste ljubavi, a ne zato da mi donosi kruh i plaća režije, što mislim da zapravo nije ni moguće. –

Kristina i Dekaničina nagrada; Izvor: Facebook/Kristina Penava

 

O ostalim planovima za budućnost ne razmišlja previše. Važno joj je da radi opušteno i bez pritiska, ali da ipak u određenoj mjeri bude fokusirana na realizaciju novih ideja i projekata.

– Vidim se u izradi ilustracija za djecu. Također, imam u planu i neke druge stvari kao što su izrade slikovnica za djecu, iako su mi i slikovnice za odrasle jako zanimljive. Cilj mog rada nije samo uljepšati nekome život, nego i pružiti nešto što bi mogao cijeniti. Pritom možeš i samoga sebe obogatiti. Sjećam se koliko su meni neke knjige ili filmovi pomogli u sazrijevanju, odrastanju i emocionalnom rastu. Kada te takvo nešto hrani, i ti sam dobiješ želju proizvesti nešto zauzvrat – zaključuje Kristina.

Kristinina će knjiga Ut pictura poesis, čije je printanje financirao Studentski zbor osječkog Sveučilišta, uskoro ugledati svjetlo dana. Do tada, zapamtite njezino ime i prezime jer svakako mnogo obećava! 💜

Dok me god svjetlost prati, vjetra se ja ne bojim.

Kristina Penava