Ne ganjajte nikog i ništa, osim svojih emocija. Kratka i jasna rečenica koja se može uzeti zdravo za gotovo, a mnogi ljudi možda ne bi ni shvatili niti razumjeli njezino pravo značenje.

Ispričat ću vam nekoliko situacija iz svog, ali i tuđeg života koje bi mogle poslužiti kao primjer za bolje razumijevanje navedene rečenice. I sama sam kroz te primjere shvatila da čovjek uvijek, svjesno ili nesvjesno, ne teži nekom određenom događaju, nego emociji koju će osjećati kada se taj događaj dogodi.

Prošli mi se vikend javila poznanica koju sam vidjela možda dva-tri puta i pozvala me u noćni izlazak sa svojim društvom. Unatoč svemu, pristala sam i pozvala još jednog našeg zajedničkog prijatelja jer sam računala na to da će mi s njim biti bolje budući da njega poznajem.

Došli smo u klub, a nje i njezinog društva još uvijek nije bilo. Pojavili su se tek nešto iza ponoći (ipak, danas se i ne izlazi ranije), otplesali na par pjesama i snimili s nama Instagram story na kojemu smo izgledali kao da smo najbolji prijatelji. Nisu ni popili piće do kraja, a već su se pozdravili s nama i otišli.

Što se dogodilo? Razočarenje.

Propao nam je gotovo cijeli izlazak jer sam dopustila da mi na tih nekoliko sati misli obuzmu osobe koje ne poznajem. Očekivala sam da će nam vani bit super i da ćemo se dobro zabavit, a dobila sam nešto što je zapravo bila i realnost današnjih izlazaka. Ukratko – stavila sam svoju sreću u tuđe ruke.

Srećom, takve su situacije u posljednje vrijeme rijetke u mom životu. Naučila sam vremenom ne ganjati nikog i ništa, osim svojih emocija.

Zna mi se dogoditi da jednostavno ustanem s neke kave, kulturno se pozdravim s osobom i odem, ako se u bilo kojem trenutku počnem osjećati loše i neprijatno. Nastojim u životu isključivo raditi stvari zbog kojih ću se osjećati dobro.

To najbolje zna moja najbolja prijateljica koja je prije više od godinu dana prekinula dvoipolgodišnju vezu. Prije toga je, naizgled, bilo sve u redu – voljeli su se, nisu se nikada ni posvađali, dobro su funkcionirali. Super se slagala i s njegovom sestrom.

Međutim, Matea se osjećala loše i htjela je to završiti. Nakon tog odnosa je procvjetala i pronašla dečka s kojim je istinski sretna. Da je ostala s bivšim, nikada ga ne bi ni upoznala i ostala bi u odnosu koji je nije ispunjavao. Naučila je ne ganjati nikog i ništa, osim svojih emocija.

Zna mi nekad reći kako misli da je time povrijedila bivšeg jer je samo tako otišla iz njihovog odnosa. Ja joj uvijek na to odgovorim da ga nije povrijedila jer je bila iskrena. Više bi ga povrijedio ostanak u odnosu i njezino pretvaranje da je sretna s njim, a zapravo jedva čeka da se veza na bilo koji način okonča. Napravila je najbolju stvar i za sebe i za njega.

Naravno, bilo je onih koji nisu razumjeli. Nije im bilo jasno zašto je prekinula vezu u kojoj je imala sve i super se slagala s nekim. Nisu mogli shvatiti da je prekinula vezu koja je toliko dugo trajala.

Slična situacija dogodila se nedavno i meni. Upoznala sam jednog dečka koji je imao sve o čemu sam zapravo oduvijek sanjala, ili su mi ga drugi barem takvim predstavili. Isto tako, ja se nisam vidjela u tom odnosu. Čak nisam imala ni poseban razlog za tu tvrdnju, ali sam ga odlučila završiti.

Ostanak u tom odnosu samo bi mi donio negativne osjećaje. Dečko je to prihvatio, ali sigurna sam da bi bilo ljudi koji ne bi.

Ljudi neće razumjeti.

Ljudima je teško povjerovati da će se netko zaista maknuti od stvari koje ga ne usrećuju ili otići iz nezdravog odnosa. Teško je povjerovati u to da netko radi nešto drugačije i kontra onoga kako bi postupila velika većina ljudi. Zato i jesmo tu gdje jesmo.

Zato i snimamo Instagram storyje u kojima glumimo prijateljstva i plešemo vani s nepoznatim ljudima kao da su nam najbolji prijatelji. Radije biramo provoditi subotnje večeri s ekipom i napit se tako da se idući dan ničega ne sjećamo, umjesto da smo sretni i zadovoljni samima sa sobom gdje god da se nalazimo. Radije biramo ostati u odnosima za koje znamo da su toksični, nego otići iz njih i možda neko vrijeme i biti sami dok se ne pojavi prava osoba za nas.

A zašto? Jer se bojimo toga što će netko drugi mislit i reć. Što ako ga/ju povrijedim ili razočaram? Što ako me zamrzi? Što će mi na to kazat mama, tata, baka, stric ili ujna?

Ne morate i niste dužni nikome opravdavati svoje postupke, posebice ne one postupke koji su vam služili i zbog kojih se osjećate bolje. Oni kojima je stalo do vas razumjet će zašto ste nešto učinili i pustiti vas da tražite svoju sreću.

Isto tako, nemojte ni vi sami ulaziti u razloge nečijih odluka. Čak ne moraju ni imati razlog koji bi vama bio prihvatljiv. Svatko zna najbolje za sebe i svatko bi od nas postupio drugačije u datoj situaciji.

Mogla bih još pisati o ovakvim i sličnim situacijama jer ih ima milijun, ali mislim da ste shvatili poantu.

Ne ganjajte sreću u drugim ljudima i situacijama, nego u sebi. Ako ste ovisni o drugima i njihovom raspoloženju, što će vam ostati kada oni odu i kada ostanete sami u svoja četiri zida?

Razočarenje.

Zato ganjajte sreću unutar sebe. Već ju imate, samo ju morate pronaći.

Kada pronađete sreću u sebi, pronaći ćete ju i u vanjskim stvarima. Ako tražite sreću isključivo u vanjskim stvarima, ostat ćete samo na traženju.