U hrvatskoj knjizi postanka piše
Lijepog našeg Vukovara nikad više

Grad ideja pred izvorom smrti
Gleda granatama u oči i drhti
Tiha spontanost i mirnoća prirode
Narušene su uzvicima protiv slobode

Predvečerje dana žari se krvlju
Tko će sa zastave isprati ovu mrlju
U suton mjesto labudovima na rijeci
Oni se raduju glasnoj ljudskoj jeci

U hrvatskoj knjizi postanka piše
Lijepog našeg Vukovara nikad više

Nedostojno i bez pitanja cigle mu ruše
Svaka mu granata otkida komadić duše
Na majčinim grudima plače dijete
Oteli su im nedjelje nasmijane svete

Tijela nevinih ljudi leže u krvi
Ubio ih je onaj tko je htio biti prvi
Umorni Dunav jedva nosi valove
Grad ideja ljude oživljava zove

U hrvatskoj knjizi postanka piše
Lijepog našeg Vukovara nikad više