Kožara. Stara napuštena tvornica, propalih zidova i propalih snova.

Do ponoći dijelilo nas je petnaestak minuta.

On je ravnodušno pušio cigaretu i halapljivo ispijao pivo iz ne znam koje boce po redu. Ja sam pak sjedila kraj njega ne ispijajući ništa, ali nakupljajući u sebi lokve suza. Nikada mi nije bilo jasno što je to točno držao svih ovih godina u sebi, a što ga je tjeralo na česte destruktivne postupke.

Na kraju krajeva, nikada mi to nije ni rekao. Spretno je nosio masku, ali ne onu vanjsku koja se nosi tijekom takvih noći. Godinama je gradio oko sebe ljušturu koja je već bila pomalo trošna, kao i ta jadna tvornica u kojoj smo bili.

,,Naša priča nikada nije imala kraj. Možda je u tome stvar”, rekla sam mu.

Vidno uznemireni i napeti, sjedili smo na napola uništenim stepenicama zgrade. Na oronulom zidu kraj stepenica uočila sam crtež penisa, karakterističan za napuštene tvornice.

,,Neozbiljni klinci i drogeraši”, pomislila sam, ali nisam to izrekla naglas. Nisam ni mogla. Reći će da glumim sveticu.

Čuvši moje riječi, na njegovom se licu iz početne ravnodušnosti počela istovremeno stvarati čežnja, histerija i bol. Neuobičajeno me pogledao. Njegove bistre plave oči postale su tamnije i znatno crvenije oko zjenica, a lice mu je poprimilo čudovišni izraz nekog ludog nesretnog starca.

Moj se anđeo pretvorio u vraga.

Napola ispijenu bocu piva razbio je o pod. Ponovno me pogledao, ovoga puta još dublje i mračnije, a nakon toga je ustao.

Uplašivši se, instinktivno sam ustala i počela trčati, panično tražeći izlaz iz tog pakla. Slijedio me. Lutala sam raznim prostorijama, ali izlaz se nije nazirao.

U jednom sam trenutku shvatila da je kasno. O izlasku iz ove veze trebala sam razmišljati ranije.

Odjednom, našla sam se u prostoriji u koju je kroz prljava prozorska stakla dopirala jaka i gotovo danja svjetlost. Počelo je sijevati. Na podu su se nalazili razbacani ostatci tvorničke kože i stari potrošeni materijali. Čučnula sam i počela plakati.

U idućoj sam sekundi začula njegove korake. Postala sam bespomoćna.

Ležerno je ušetao u prostoriju s prijetećim izrazom lica. U trenutku kada sam krenula vrištati i hodati unatrag, grubo mi je zalijepio komad selotejpa na usta te mi zavezao ruke i noge za jedan od drvenih stupova koji su jedva držali ovu prostoriju čitavom.

Već sam mogla pretpostaviti što slijedi. Unatoč tome što sam ga poznavala, nisam znala na što je sve spreman. Počeo me grubo skidati i gristi mi kožu toliko da je boljelo. Molila sam Boga da napravi sve što želi, samo da me ne ubije.

U jednom je trenutku stao. Pokušala sam lamatati rukama i nogama ne bih li se odvezala i pobjegla, ali konop kojim sam bila vezana čvrsto me držao za stup. Trošni drveni dijelovi i čavli boli su me po leđima, a niz obraze curile su mi krupne suze.

Sjeo je na pod ispred mene i naslonio se na zid. Smijao mi se u lice, otpivši nekoliko gutljaja piva iz druge boce. Htio je smiriti živce prije nego što me ubije. Gledala sam ga molećivim pogledom. Pokušala sam ga razumjeti, ali zbog straha nisam bila u stanju razmišljati.

Nakon što je ispio još malo alkohola, ustao je i približio mi bocu sve do ispred očiju. Izlio je ostatke piva na moju kosu i lice. Počeo se glasno smijati, a iz očiju mu je isijavala bol.

Tu bocu nije razbio. Odlučio ju je zabiti u mene.

Bol je obuzela cijelo moje tijelo. Htjela sam vrištati, ali nisam mogla. Htjela sam pobjeći, ali bila sam svezana.

Tada sam shvatila da sam imala hrpu prilika da se maknem od njega, ali nijednu nisam bila iskoristila. Sada mi je to došlo na naplatu.

Dok je vani sijevalo i dok je kiša lijevala, gurao je bocu sve jače u moje slabo tijelo. Silovao me. Nakon nekoliko sam minuta postala nesvjesna svega i u potpunosti se predala. Zidovi ispred mene postajali su sve mračniji, a prostor oko mene počeo se vrtjeti u krug.

Moj se anđeo pretvorio u vraga.

Kada je završio, s njegova se lica moglo iščitati čudnovato olakšanje i neočekivana skrušenost koja ga je obuzela u jednoj stotinki sekunde. Ridala sam.

Odlijepio mi je selotejp s usta i grubo me poljubio. Odmaknuo se, odvezao me i bacio na kožu, ogoljenu i nemoćnu.

,,Izgleda da ipak jest”, odgovorio je na moju davno izrečenu rečenicu i, nakon što je pljunuo par puta na mene, otišao.

Ponoć je otkucala, a ja sam te večeri napokon umrla.