Jednog sam se jutra probudila u velikom sivom dvorcu punom pare. Kad sam se pogledala u ogledalo, ugledala sam ogromnu vlažnu tvorevinu. Zapanjena, shvatila sam da sam kiša u oblaku.

Oblakom je vladao veliki pritisak i on se ljuljao. Bila sam zbunjena i uplašena. Nisam znala što mi je činiti. Očajna, hodala sam čudnovatim sivilom dvorca u potrazi za rješenjem.

Odjednom se s neba začuo duboki glas koji mi je zapovjednim tonom rekao:

,,Kišo, ovdje si s razlogom. Tvoj je zadatak da se spustiš na zemlju, osvježiš je i učiniš sva njezina polja plodnima. Mnogi će te na tom putu proklinjati i vrijeđati, ali ne daj da te to uzruja i spriječi u tvome naumu. Padaj kao nikada do sada i pokaži cijelomu gradu raskoš svojih čarobnih kapi.”

U sebi sam osjećala da moram poslušati tu naredbu koja je, koliko god zvučala zapovjedno, imala prizvuk ljubavi. Htjela sam to. Htjela sam letjeti zrakom i kapljicama navlažiti ulice, trgove, parkove, polja i oranice.

Međutim, bojala sam se neprihvaćenosti. Bojala sam se da ću ražalostiti ljude i da će me svi mrziti zbog mojih kapi koje će jako i nekontrolirano padati na zemlju. To mi nije bio cilj.

,,Ne boj se, jer ja sam s tobom”, nježno je rekao glas. To mi je dalo vjetar u leđa. Razmišljajući o tim riječima, pala sam.

Tijekom tog putovanja mojih kapljica vidjela sam sve i svašta. Ljudi su većinom bježali od mene, proklinjali me i skrivali se u svoje domove. Mnogi su trčali na tramvaje i autobuse, prekrivajući glavu svime što ih može zaštititi od mene, pa čak i odjevnim predmetima.

Međutim, bilo je i onih koji su se jednostavno predali mojim kapljicama i pustili da ih osvježim. Osvježila sam dvorišta i djecu u njima koja su se igrala skačući po mojim lokvama, sve dok ih majke nisu ljutito pozvale u kuće.

U jednoj su se kući djeca, nakon tuširanja i presvlačenja, radosno nastavila igrati svojim igračkama, a majka im je kuhala ručak. U drugoj su kući djeca samo otišla u svoje sobe, a ljutita se majka nastavila svađati s njihovim ocem. U trećoj je kući majka istukla svoju djecu i kaznila ih zbog njihovog skakanja i uživanja u meni.

Osvježila sam beskućnika na ulici koji je spavao pokriven istrošenom dekom, poderanom jaknom i komadima smeća. Kad se probudio i shvatio da padam, zakašljao se i još više pokrio. Osvježila sam djevojku i dečka koji su se, sretni što napokon padam, romantično ljubili. Osvježila sam i oznojenog sportaša koji je trčao parkom.

Osvježila sam krovove mnogih tvrtki i ureda u kojima su radili bogati poduzetnici, menadžeri i direktori s lažnim diplomama. Osvježila sam krovove mnogih dućana u kojima su samohrane majke radile za minimalac kako bi mogle prehraniti svoju djecu.

Osvježila sam krovove mnogih škola u kojima se, između ostaloga, učilo i o tome kako i zašto nastajem. U jednoj školi i razredu trajao je sat matematike. Profesorica je objašnjavala gradivo, a većina nezainteresiranih učenika tipkala je po mobitelima. U drugoj je školi vladao opći kaos. Učenici su ogovarali jedni druge, pričali pod nastavom i bili nekulturni prema profesorima. U trećoj je školi bio veliki odmor. Svi su bili na školskim hodnicima, a moje su kapi osvježavale prozore praznih učionica.

Kroz prozor jedne učionice, po kojemu sam padala uplašeno gledao je dječak. U njegov je razred odjednom ušlo nekoliko nasilnih dječaka. Razbacali su stolice i stolove po učionici i počeli vikati na dječaka. On je samo šutio i držao oči zatvorenima. Kada su dječaci to vidjeli, uzeli su njegove stvari, otvorili prozor i iz sve ih snage bacili van. Odgurnuli su dječaka i brzo izašli iz učionice, smijući mu se.

Taj je dječak istrčao van, pokupio svoje vlažne knjige i bilježnice, stavio ih u torbu i krenuo kući. Plakao je, ali to se nije ni primijetilo jer sam padala. I njega sam osvježila.

Kroz prozor jedne kuće gledala je usamljena djevojka koja je plakala. I njezin sam prozor osvježila. Pred njega je došao neki dečko i molio djevojku da mu otvori vrata. I njega sam osvježila.

Djevojka mu nije otvorila.

Kroz prozor druge kuće gledala je nesretna starica, ležeći u krevetu sklopljenih ruku. I njezin sam prozor osvježila. U jednom se trenutku kraj kuće pojavila neka užurbana žena u četrdesetim godinama. S kišobranom i hrpom vrećica u ruci, užurbano je tražila ključeve, proklinjući me. I nju sam osvježila svojim mirisom i kapljicama.

Ušavši u kuću, prišla je nesretnoj starici i nahranila ju. Starica joj se cijelo vrijeme zahvalno smiješila.

Kroz prozor bolničke sobe gledala je šestogodišnja djevojčica bez kose i smiješila se, držeći malu ružičastu krunicu u ruci. I taj sam prozor osvježila.

Bilo mi je žao svih tih ljudi. Poželjela sam im pomoći. Čim sam to pomislila, s neba se ponovo začuo onaj glas:

,,Kišo, čuvam te ljude. Ti si dobro odradila svoj zadatak. Sada se pretvori u sunce”, naredio mi je.

Poslušala sam ga. Postala sam sunce. Grijala sam ulice, trgove, parkove, polja i oranice.

Nakon nekoliko je dana došlo razigrano proljeće. Polja su urodila obilnim plodovima, a parkovima je zavladalo predivno cvijeće.

Onaj beskućnik sada je sjedio na klupi u parku i razgovarao sa ženom koja mu je srdačno ponudila besplatan smještaj u svom toplom domu. Onaj oznojeni sportaš koji je trčao parkom sada je pobijedio u maratonu i postao slavan. Onaj dečko i njegova djevojka koji su se ljubili na kiši, jedva su nagovorili svoju prijateljicu, usamljenu djevojku koja nije htjela otvoriti vrata svojemu dečku, da izađe s njima na kavu.

U tajnosti su pozvali tog dečka da se pomiri s djevojkom. I pomirio se.

Ona starica sada je sjedila u parku, uživajući sa svojom kćeri koja se već dvadeset godina brine o njoj zato što starica ne može hodati. Do njih je došao onaj dječak kojega su zlostavljali i pitao majku može li s prijateljima iz nove škole na sladoled. Majka je odobrila, dala mu novac, poljubila ga u obraz i zamolila da se čuva. Baka je drhtavim rukama uspjela izvaditi još koju kunu iz džepa i dati mu da majka ne primijeti. Nasmijao se, zahvalio i veselo otišao.

Taj je dječak otrčao do svojih prijatelja koji su ga prihvatili sve njegove mane i vrline. Nakon što su pojeli sladoled, otišli su zajedno na igralište gdje su uživali u igranju nogometa.

Ona šestogodišnja djevojčica dobila je nalaz u kojemu je pisalo da je ozdravila od teškog oblika leukemije. Otišla je s roditeljima i braćom u crkvu i zahvalila Bogu na tome.

Međutim, u mnogim obiteljima i školama nasilje nad djecom se nastavilo. Učenici se nisu poštivali međusobno, ali nisu poštivali ni profesore. U tvrtkama i uredima i dalje su radili poduzetnici, menadžeri i direktori s lažnim diplomama. U mnogim su dućanima samohrane majke i dalje radile za minimalac kako bi mogle prehraniti svoju djecu.

Neke stvari, unatoč vanjskoj promjeni na dobro, nikada ne dožive svoju pravu preobrazbu. Ali neke stvari baš ona vanjska promjena potakne i na unutarnju.

Priča je izvorno objavljena u časopisu Notan.